Sve je moguće, rekao je Memo. Danas je sve moguće. A sutra će bit moguće i ono što je danas nemoguće. Pa i taj tvoj zid. I da se zove berlinski. Ili kineski. Ma biće moguće da ispod Savskog mosta teče Vrbas. Zapamtite šta sam vam reko!
Josip Mlakić, Mrtve ribe plivaju na leđima
Ko bi reko čuda da se dese
pa Miljacka mostove odnese...
Halid Bešlić, Miljacka
Bez obzira na fatalističke lamentacije jednog mog književnog lika, sve do prije nekoliko dana postojale su tri stvari koje ni teoretski nisu bile moguće: krmetnjak od tikava, drveni šporet i Hrvat predsjednik Republike Srpske. (Da, zaboravio sam spomenuti još dvije teoretski gotovo nemoguće stvari: da Hrvata u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine izaberu Hrvati i da nadošla Miljacka odnese sarajevske mostove.)
Davor Pranjić, jedan od dvojice potpredsjednika Republike Srpske, koji dolazi iz HDZ-a, činom potpisivanja Ukaza o izmjenama Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima u Službenom glasniku Republike Srpske postao je prvi, a vjerojatno i posljednji Hrvat na čelu manjeg bosanskohercegovačkog entiteta.
(Ovo, na prvu, podsjeća na vic. Na sjednici na kojoj se raspravljalo o predstojećim izvanrednim izborima, raspisanim nakon što je bivšem predsjedniku Miloradu Dodiku oduzet mandat, Igor Crnadak iz Partije demokratskog progresa (PDP), bivši ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, ispričao je vic kojim je, prema vlastitim riječima, ilustrirao kako trenutačno funkcionira institucija predsjednika Republike Srpske: "Koja je razlika između Republike Hrvatske i Republike Srpske? Odgovor je: Republika Hrvatska nema predsjednika iz HDZ-a.")
Nije poznato kada je Milorad Dodik zvanično prenio svoja ovlaštenja na Pranjića, čime je praktički priznao presudu Suda BiH i odluku Središnjeg izbornog povjerenstva koje mu je oduzelo mandat predsjednika Republike Srpske, iako je mjesecima ponavljao kako ne priznaje "neustavni" Sud BiH i da neće priznati presude tog suda. Pranjićev mandat izravna je posljedica Dodikove odluke da jednogodišnju zatvorsku kaznu zamijeni novčanom, plativši 36.500 KM da ne ide u zatvor.
Tko je Davor Pranjić, liječnik rođen u rujnu, ratne 1994. godine u Sanskom Mostu, općini u kojoj je prije rata živjelo 3.227 osoba hrvatske nacionalnosti? Prema popisu iz 2013., u Sanskom Mostu su živjele 722 osobe hrvatske nacionalnosti. U vrijeme Pranjićeva rođenja Sanski Most su držale srpske snage, dok je većina Hrvata i Muslimana izbjegla iz grada. Oni koji su ostali bili su izloženi konstantnom teroru. Prema Istraživačko-dokumentacijskom centru Sarajevo u Sanskom Mostu je tokom rata ukupno ubijeno 77 osoba hrvatske nacionalnosti (69 civila i 8 vojnika). Grad je nakon Daytona postao dio Federacije Bosne i Hercegovine.
Osnovnu i srednju školu Pranjić je završio u Sanskom Mostu, nakon čega je studirao medicinu na banjolučkom sveučilištu. Godine 2019. postao je predsjednik odbora Hrvatske demokratske zajednice u Banjoj Luci. Na općim izborima 2022. izabran je za potpredsjednika Republike Srpske, uz Bošnjaka Ćamila Durakovića.
U roku od nekoliko dana, Pranjićeva biografija našla se na Wikipediji, i to na dva jezika, na srpskom i engleskom. Ovo je važno naglasiti zbog toga što je Wikipedija danas, u političkom i u svakom drugom smislu, zahvaljujući svojoj neovisnoj poziciji, možda posljednja velika javna institucija koja uživa veliki ugled u javnosti. (Biografija Pranjićeva prethodnika, Milorada Dodika, na Wikipediji se može pročitati na 43 jezika, Čovićeva na 31, a Bakira Izetbegovića na čak 47 jezika.)
"Davor Pranjić je bosanskohrvatski političar i liječnik koji obnaša dužnost vršitelja dužnosti predsjednika Republike Srpske od rujna 2025., nakon što je mandat Milorada Dodika ukinut sudskom odlukom u kolovozu 2025.", stoji na engleskoj Wikipediji.
"Davor Pranjić trenutni je vršilac dužnosti predsjednika Republike Srpske, potpredsednik Republike Srpske iz reda hrvatskog naroda i specijalizant ortopedske hirurgije sa traumatologijom na Klinici za ortopediju i traumatologiju na Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske", stoji na srpskoj Wikipediji. (Donekle buni što na srpskoj Wikipediji stoji "predsjednik Republike Srpske", a ne predsednik.)
Zbog čega je ovo važno? Najviše zbog uvriježenog protokola nametnutog nacionalnim redakcijama, po kojem na Wikipediji ne smije biti objavljena nijedna neprovjerena informacija, iako su na ovim prostorima u pozadini vođeni pravi mali ideološki ratovi oko dominacije nad Wikipedijom, u čemu je prednjačila Hrvatska.
Bez obzira na sve, enciklopedijska jedinica o Davoru Pranjiću na srpskom jeziku slobodno se može smatrati i zvaničnim stavom Beograda, čime je, "post festum", moguće objasniti i nagli obrat u strategiji Milorada Dodika koji je, vjerojatno pod pritiskom iz Beograda, platio jednogodišnju zatvorsku kaznu čime je praktički priznao presudu Suda BiH. U tom kontekstu, jedinicu na engleskom jeziku možemo protumačiti i kao poruku međunarodne zajednice bošnjačkoj strani, da ne talasa i ne prikuplja jeftine političke poene na izboru Davora Pranjića.
Vijesti iz budućnosti:
Proljeće 2054. godine: Pobješnjela Miljacka odnijela je most na Drveniji, dok je plato ispred Bosanskog i hercegovačkog narodnog pozorišta pretvoren u jezero iz kojeg vire krovovi automobila. Bujica je u parku ispred zgrade Predsjedništva Bosne i Hercegovine, u kojem stoluju dva bošnjačka i jedan srpski član, izoravala novo korito. Odlukom Predsjedništva BiH, novonastali otok je nazvan po Željku Komšiću, živahnom starčiću koji živi u Domu za nezbrinute starce u Nedžarićima.
Studeni 2054: Nakon što je Središnje izborno povjerenstvo objavilo rezultate općih parlamentarnih izbora - po kojima je mjesto člana Predsjedništva BiH pripalo ostarjelom hrvatskom piscu Josipu Mlakiću, koji je osvojio čak 107 glasova, dok je Slaven Kovačević, popularno nazvan Mister 4 u 1, Hrvat, Bosanac i Hercegovac, Srbin i Bošnjak istovremeno, osvojio tek 57 glasova – u Sarajevu su organizirane spontane demonstracije. (Mjesto bošnjačkog člana Predsjedništva pripalo je Christianu Schmidtu koji je osvojio čak 211 glasova.) "Povijest se uvijek ponavlja kao farsa, što bi reko moj drug Željko. Izbor Hrvata na mjesto hrvatskog člana Predsjedništva nije ništa drugo nego novi genocid nad bošnjačkim narodom", izjavio je Slaven Kovačević.
Skupu se obratio i vitalni 120-godišnji Stipe Mesić, bivši predsjednik nekadašnje Republike Hrvatske: "Tašun, tašun, tanana, pala maca...", izjavio je Mesić, što je objektivna publika pozdravila višeminutnim aplauzom. "Ko to kaže, ko to laže, da hrvatski član Predsjedništva mora bit Hrvat", rekao je živahni Željko Komšić na početku svog govora. "Kažu, iako se ja toga više ne sjećam, da sam ja bio četri puta hrvatski član Predsjedništva. Četri puta! A kakav sam to ja Hrvat!" Nikakav, odgovorilo je svih sedamnaest sudionika organiziranih, spontanih demonstracija.
