Vozi, Miško!

Ima onaj meme, simpatični kolaž dvije fotografije. Na prvoj je lik koji očito sam hoda ulicom. On se obraća likovima na drugoj slici i pita ih zašto ih je toliko u automobilu?  A na drugoj slici su četvorica prilično korpulentnih krimogenih likova, koji mu iz punog auta odgovaraju – zato što je ovako dobro za okoliš!

Mislim, genijalno. Kao i većina takvih meme zafrkancija. Vrati vjeru da na ovom svijetu zdrav humor i inteligentna zafrkancija još umrli nisu, makar će svaki meme na kraju upropastiti beskrajno sheranje i komentari manje inteligentne mase ljudi, kojima je bitnija sudbina lika i što su mu u zamišljenom nastavku memea učinila ta četvorica.

Četir' konja debila

Vratimo se samoj pojavi, ono kad je puno ljudi u jednom automobilu. To je pojava koja je postala toliko rijetka da se i sam živ načudim kada vidim automobil krcat ljudima. Pogotovo odraslima na zadnjem sjedalu. Tu i tamo kakvi studenti, neka ekipica na kratkoj turneji do prvog tuluma, a kada bih se trebao sjetiti još neke varijante, prije mi na pamet padne kakva grupa navijača ili ovi likovi iz memea, nego, recimo, radne kolege na putu do posla ili rodbina u zajedničkoj posjeti nekome.

Živimo u drugačijim vremenima nego u doba kad su naši roditelji bili naših godina, a mi bili djeca, govorim o svojoj generaciji, a pogotovo drugačijim vremenima nego u doba kad su naši roditelji bili djeca. Danas gotovo svatko punoljetan posjeduje vlastiti automobil, danas se u njemu svatko vozi uglavnom sam. Probajte se i sami uvjeriti, sjednite negdje pored prometne ceste i gledajte aute koji prolaze. Budite sami svoj statističar.

Samostalni strijelci

Dobit ćete u vlas isti dojam i to svaki put kad sjednete blizu ceste – više od 80 posto ljudi u bilo koje doba dana vozi se solo! Tu i tamo netko ima djecu nazad, na putu do škole ili treninga, sve manje često vidjet ćete suprugu pored muža, jer ona ima svoj vlastiti volan. I vrlo vjerojatno će supruga svojim autom voziti jedno dijete, a muž drugo, jer svatko ima svoje usput. Kad vidiš više odraslih u autu, točno ti prođe kroz glavu da to nisu čista posla.

U ona neka davna doba čitava bi se obitelj nagurala u nevelik auto, jedino motorno vozilo u obitelji i sa statusom punopravnog člana iste. Našlo bi se mjesta i za babu ili tetku, sve sa vrećicama nečega i tepsijom baklave. U ona neka davna vremena teško bi se netko autom otisnuo prema gradu ili izvan njega, a da ne propita po susjedstvu hoće li netko s njim i ima li netko potrebu da ode negdje, pa da ga odvuče. Isto tako se išlo na posao, u ribu, na pijacu…

Toči, vozi, vozi, toči…

Danas nitko nikoga više ne pita. Sjedneš i sam se voziš. Boli te đon gdje bi tko i ima li čime. A boli i njih đon gdje ćeš ti. Da se razumijemo. Svi su mobilni u svom vlastitom automobilu i ako mene pitate, u ovom trenutku, posebno u ovom dijelu planeta, mi smo na vrhuncu osobne mobilnosti. Već sutra, možda prekosutra, netko će se sjetiti da to nije dobro za okoliš i ta sloboda doći će pod upitnik. Ako već nije.

Autobusi, avioni, vlakovi i sve ostalo sklonilo se pred automobilom, a automobil je uglavnom 4 metra i nešto, puta skoro dva metra, puta metar i šezdeset, sedamdeset, osamdeset…dakle prilično puno prostora, mahom neiskorištenog ili tek povremeno korištenog. Sloboda za pojedinca na vrhuncu, ako mene pitate. Bez ikakve logične ekonomske računice, bez ikakve ekološke računice, puko rasipanje resursa i zauzimanje prostora po gradovima.

Zato, uživajte u trenutku. Vrlo je moguće da ćete jednog dana unucima pričati nevjerojatnu priču kako se u vaše vrijeme čovjek vozio sam u nečemu što se zvalo automobil i nije to bio ni robotaxi, ni neki autonomno vođeni oblik vozila koje se samo pokretalo kad se napune sva raspoloživa mjesta.

Djedove lovačke priče

Dok unuci otvorenih očiju zijevaju u vas, vi ćete im pričati kako bi sami, čisto iz zajebancije ili čiste dosade, znali sjesti u auto i odvesti se negdje. Na kavu, recimo. Usput u par minuta stanete nasuti gorivo, ono fosilno, naftu, i mirno odjezdite u noć. Bez da ikome podnosite račune i podnosite izvještaj o karbonskom otisku.

Moguće je da vam neće vjerovati. Jer, za razliku od scene s početka ove kolumne, u budućnosti kriminalci neće biti lako prepoznatljivi kao ona četvorica u autu. Nego kao onaj jedan jedini za volanom. Ako volana uopće i bude.

Rekoh li već, uživajte dok možete! I budite pritom sretni što će ovdje kod nas ta uživancija vjerojatno trajati nešto duže nego drugdje. Odnosno, ta sloboda, kad već o slobodi pričam.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.