Obračun kod OK morala

Ne gajim neke iluzije da su tamo negdje u dalekim i, što mi kažemo, civiliziranim zemljama ljudi puno bolji od nas. Ne bih mogao ni zamisliti da su svi fetivi Norvežani, Britanci, Šveđani, Francuzi ili Nizozemci toliko fini, pažljivi i odgojeni da nemaju neke naše navike, barem na spisku dragih im guštova, ćeifa i meraka.

Drugim riječima, ne vjerujem da, hajde da pojednostavimo, Šved, Britanac ili Francuz manje uživaju u prdežu nego prosječni Balkanac, ne vjerujem da su Švicarci, Austrijanci ili Nijemci genetski programirani da ne osjete blaženo olakšanje nakon što vjetar prostruji njihovim debelim crijevom i zaleluja im čmar, uz onaj karakterističan zvuk koji možeš usporediti samo sa trubljem konjice koja u zadnji čas stiže u spas opkoljenoj diližansi.

E moj narode, ne ispucava Let 3 čepove tek tako

Ne, ne vjerujem da na spisku njihovih gušta i adrenalinskih potreba ne postoje isti oni koje mi ovdje dižemo u nebesa kao naš the way of life, pokušavajući biti simpatični drugima u svom nemaru, neredu i bezobrazluku. Ali, vjerujem da postoje dobri razlozi da oni tamo daleko svoje ćeife, gušte i merake ne stavljaju drugima pod nos i gaje u strogo kontroliranim uvjetima vlastitog doma ili za to predviđenih mjesta.

Duboko vjerujem da će vani svaki prdež, bilo iz guzice ili iz usta biti na vrijeme zaustavljen od strane samog vlasnika, ne zato što to nije lijepo ili što nije urnebesno, ne zato što je vlasnik rođen moralan, nego zato što to nije u redu. I jer postoji opravdan strah da te bude sramota od prvog do sebe, ali ne zato jer imaš urođen osjećaj, nego jer si ga dobio društvenim razvojem. I da, zato što bi svaki nekontroliran prdež mogao izazvati bijes organa reda, mira i ćudoređa. Onih koje ti sam plaćaš, da bi spriječili tebe i druge, pa i same sebe - da prde samovoljno i gdje nije mjesto.

I jer je to, ako se dogodi, kažnjivo!

Kazna je majka. Ona rađa dobre navike. Ne zabranjuje prdež, ali ga spriječava u javnom prostoru. Ona čini da tvoj ćeif bude samo tvoj, a ne na račun drugih. Ona čini da se stišnes, strpiš i istreniraš se zadržati ga u gaćama sve dok ne dođeš na mjesto na kojem neće smetati drugima, na kojem se neće odraziti na druge i na kojem neće zagaditi zajednički prostor.

Skužajte, pobiglo mi…

Napolju moraš imati dobro opravdanje ako ti se omaklo. A čak ni ono ne zaustavlja nužno konzekvence.

Tamo negdje ministri daju ostavku zbog 0,2 promila, a kod nas ni zbog 200 milijuna. Ali, vjerujte sve je to zbog prdeža, a ne zbog ministara. Jer onaj kojem je dozvoljeno da prdne gdje hoće bez ikakvih posljedica, on će imati razumijevanje za puno veće prdeže oko sebe. Možda će gunđati malo, ali dat će im za pravo da se događaju, jer neće imati moralnog prava da im zamjeri.

A to nas već dovodi do morala, koji nije ništa drugo nego dugotrajnom vježbom uzgojena sadnica u ljudskom biću, pa bilo ono Čeh, Švabo ili naš čovjek, nema razlike. Kod nas godinama nezalijevana, neobrezivana, prepuštena korovu i nebrizi nadležnih, kako onih u kojima je zasađena, tako i onih koji bi se trebali brinuti raste li, stabljika morala je zakržljala na rubu događaja. I postojana je k'o maslačak krajputaš – i blaži povjetarac je rasprši. Eto, tako i kod nas taj moral…izbrisali smo ga i šutirali radi naših sitnih osobnih gušta i ćeifa.

Zato se nemojte čuditi prđenju i nemoralu oko sebe. Sve su to vaši gušti, a to što ima onih koji bez ograničenja guštaju više od vas, što da vam kažem…jeste li sigurni da imate moralno pravo da im zamjerite?