Prvo parfem, pa tek onda sapun?

Najava uvođenja reda u mostarski način parkiranja u ovom trenutku izgleda poput civilizacijskog iskoraka jednakog onome kad su nam prvi put uvodili struju, vodu ili rješavali kanalizaciju. To su takozvani prijelomni trenuci kojima se mjere prijelazi između epoha. Znate, ono, kao u školi, kameno, brončano, željezno doba...

Nije pretjerano usporediti parkiranje sa strujom i vodom, jer Mostar odavno čeka jedan prijelomni trenutak koji će ga iz sredine prošlog stoljeća uvesti u njegov kraj, jer Mostar je od devedesetih naovamo to propustio učiniti. A tek onda, kada se ovo, daj Bože, sredi, možemo govoriti o eventualnom ulasku Mostara u 21. stoljeće.

A narednih šest mjeseci koliko traje probna faza, ako će se posao raditi ozbiljno, bit će jako puno posla i mnogo tvrdokornih pitanja na koje će se, ukoliko se zbilja želi narodu nametnuti novi harač, jednostavno morati dati odgovor.

Jer, hajde da se ne lažemo, naprave li nadležni grešku i čitav projekt naplate parkinga pretvore u kozmetičko označavanje parking mjesta, čime bi se fingiralo da se nešto radilo, s ciljem da se time uzme za pravo uzimanje novca od građana, onda nećemo imati dobru situaciju nego novi kaos. Kaos u kojem će se plaćati nešto što ne postoji, što nije napravljeno i što ne funkcionira.

Da bi se učinilo nešto više od ovoga i pokazalo da se Grad Mostar ozbiljno namjerava pozabaviti mirujućim i drugim prometom, potrebno se suočiti s ozbiljnim imovinsko – pravnim prekršajima koji su činjeni zadnjih trideset godina, trebat će pomaknuti, srušiti ili poravnati još dosta ostataka i živućih primjera mostarskih poratnih „oslobađanja javnog prostora u privatne svrhe“, pogledati u knjige, analizirati i vidjeti tko tu zauzima tuđe, te ubrzati legalizaciju i dovesti konačno mapu grada u nekakav red. A to, znamo svi, nije samo pitanje parkinga.

A da bi uopće stekli uvjet da svi građani ravnopravno i jednaki pred zakonom plaćaju najavljenu naknadu za korištenje parking površina, takvih površina će trebati biti puno više nego do sada. Jer nitko u ovom gradu, pa bio on bogobojazan čovjek, spreman na svaku građansku dužnost, ili lokalni kabadahija, koji misli da grad služi njemu, a ne on gradu, ne želi plaćati harač na zrak.

Jer svede li se uvođenje obveznog mjesečnog plaćanja parkinga samo na kozmetičko iscrtavanje linija, odnosno na par stotina kila boje, bojim se da tu netko sam sebi dugoročno puca u nogu. Vratit će se loše izveden projekt kao bumerang onima koji su ga zamislili.

Tri stotine maraka godišnje na ništa, to vam nitko neće oprostiti. Pogotovo bude li svaki dan gubio živce gledajući druge kako se parkiraju, a ne plaćaju, kako mu se uvaljuju na teritorij, kako je zakon vrijedan za jedne, a ne vrijedi za njega. Tri stotine maraka godišnje neće vam oprostiti netko tko u ponoć kruži po kvartu i psuje jer mjesta jednostavno nema. Nema ništa tako opasno za promjenu gledišta i raspoloženja kao mali odlomljeni komadić stakla, kao trn u peti, kao koščica u grlu. Koji stalno bodu i zajebavaju.

Ali, ako zbilja bude sve odrađeno profesionalno i bez iznimke, ako Grad Mostar uspije uvezati dobre namjere i još bolja iskustva, ako se ovime otvori mogućnost da se u rekordnom roku očiste parkinzi, dodaju novi i otvori put podzemnim garažama tamo gdje su one davno trebale biti – e, onda svaka čast! Ako ćemo dobiti čiste i široke ulice, uređene parkinge sa zelenim površinama, ako ćemo fasovati novu kvalitetu i nove navike, ako ćemo dobiti red i rad, ako ćemo dobiti mir i spokojstvo, onda prva liga! Ako će građani zbog naplate parkinga više razmišljati o tome gdje ne moraju s autom, nego je čak lakše pješice, onda ju – hu! Ako će svi oni koji redovno silaze u Mostar na posao opet postati svjesni da se može k'o nekad, po četvero u jednom autu, a ne svak' u svome, onda samo naprijed! Ako ćemo ovime reaktivirati autobusni promet, baš k'o nekad, onda odlično!

Pročitajte još

Sjećate li se slogana ''Mostar - grad za pješaka''?

Ali, ako ćemo, zbog nadaleko poznate mostarske paušalnosti, brzopletosti, aljkavosti i bezobrazluka struktura, dobiti svaki dan i svaku noć lokalne fajtove zbog parkinga, očtećenja tuđih vozila i šaketanje u sitan sat jer je netko nekome zauzeo mjesto, bojim se da otvaramo Pandorinu kutiju koju će biti teško zatvoriti. Ako ćemo dobiti hrpu protežiranih s posebnim i lažnim invalidskim propusnicama, kao onda kad je za vrijeme velikog snijega svaki vozač privatnog terenca bio ujedno i civilna zaštita, e onda ga jebite!

Ne pišem ovo zato jer sam hejter, nego upravo zato jer želim konačno, nakon 45 ljeta provedenih u ovom gradu, udahnuti malo naznake nekog reda u gradu sa sto tisuća „bolimekuraca“. Želim poručiti da se ne zajebavate s ovim i da uradite ozbiljno.

Želim grad u kojem će se promet regulirati kao i svuda u normalnim zemljama i gdje će ljudi mijenjati navike korištenja vozila i parkiranja kao i u normalnim uljuđenim zemljama. Jer, nema boljeg učitelja i ispravitelja od odmjerenog udarca po džepu. Ali i spoznaje da je projekt ozbiljan, jezgrovit, svrsishodan i time dobar za sve nas zajedno. I da tristo maraka godišnje nije bačeno u vjetar. Ili u budžet iz kojeg će se naslađivati zaslužni.

Bude li se projekt provodio selektivno, pri tom ne vrijedio isto za svakoga, bude li se stezalo na mostu, a popuštalo na ćupriji, objesite onda vi Mo Parking mačku o rep. Uostalom, evo kreće najavljenih šest mjeseci probe. Valjda će se već za par mjeseci vidjeti je li sve ovo samo parfem ispod kojeg će smrdjeti stara kasaba moždanog nemara. Ili prvo temeljito pranje i svijesti i savjesti u novije doba.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.