Mali leksikon našeg vremena

Nepotizam. Ono kad uposliš rodbinu, kad mimo natječaja ili usprkos njemu uguraš nekog svog. Ono kad, da se ne vidi, nekome učiniš uslugu, pa nekom njegovom osiguraš posao, a ovaj tebi zauzvrat uposli kod sebe malog od tetke ti. K'o biva da se zavara trag. (Zbog koga, pobogu?) Bitno je da imaš čovjeka, da znaš čovjeka i da zoveš čovjeka. Uostalom, moramo se paziti. Čovjek i čovjek. A tko će te paziti bolje od rodbine? Zato, nije to nepotizam, kako glupi novinari kažu, to je krug povjerenja.

Štela. Ono kad si sretnik pa imaš strica koji može. Ili ti je otac utjecajan. Ili naprosto pronađeš način da upadneš, ali potrebno je, ipak, proći i pokoju formalnost. Novac. Ili zalog za budućnost. Pa osiguraš diplomu, da se zadovolji formalnost. Pa dođeš na razgovor, opet da se zadovolji formalnost. I tu, skupa sa još desetak nesretnika koji se smješkaju, misleći kako imaju jaču štelu, čekaš da te prozovu. Rekao bi im, onako drugarski, da je tvoja štela baš najvišeg ranga, dakle baš odozgo, ali ne želiš komplicirati. Praviš se mahnit, ipak se radi o tvojoj budućnosti. Šutiš i smješkaš se. Iako si zapravo najtanje, gotovo nikako kvalificiran, tvoj osmijeh je nekako najjači.

Utjecaj. Izborio si se za položaj. Išao si, braćo draga, golom glavom gdje drugi nisu smjeli niti koljenom. U ono vrijeme kad za to nije imao muda svak'. Zaslužio si! Nesmjenjiv si. Možda te i ne vole, ali te moraju poštovati. Zaposlio si svu rodbinu i pola sela. I još stotine! Dobročinitelj, ako tako više volite! O velikim blagdanima ne možeš ostati od čestitki i pozdrava. Za stolom bi te ljubili u prsten samo kad bi ga nosio. Nije grijeh, tko ne bi volio biti okružen zahvalnom rodbinom? Tko ne bi volio da ga vole? I da mu selo u isto vrijeme i duguje i zavidi? Krug povjerenja, kažete? Ah!

Nasljeđe. Gradio si obitelj, izgradio kuću, kupio kola, sve poštenim radom u firmi. Četrdeset godina za deset. Još četvrtina. Neki bi se plašili mirovine, no ne brineš. Uostalom, zbrinut ćeš malog, sredio si u firmi, kad ti odeš, eto ga na tvoje mjesto. Trenutno radi u skroz drugoj struci i pati se kod privatnika. Našli ste šnjuru za diplomu. Bit će to sve u redu. On donese papir, obećali su ga zaposliti još dok si ti tu. K'o fol da ga učiš. A mala će, bude li se otvorilo mjesto, za tajnicu. Imaš obećanje.

Namjena. Živim da bih kupovao, kupujem da bih živio! Zato radim k'o konj! Neka crknu dušmani! Sve je prokleto skupo, ali jednom se živi! Hvala nebesima na nenamjenskom! I minusu!

Politika. Sport u koji se svi ovdje razumiju, a samo ih nekoliko zna igrati. Da se skuplja album sa sličicama političara, samo par njih bi imali po pedeset sličica unutra. I poster. Ostali ne bi ni ušli u njega. Dok je nogomet zabava za mase, politikom se, što bi rek'o tetak u Sjećaš li se Dolly Bell, bavi sirotinja. On je to rekao još 1981. Kad je umro onaj što je čitav album bio samo njegov.

Život. Manikura. Pedikura. Frizurica. Torbica. Novi auto. Stan. Novi kaput. Koktel. Masaža. Boca. Brodić. Ludilo. Hešteg. Lova nije bitna. Pogled u mobitel za instagram, bitan. Spol, posve nebitan. Moderna su vremena, papci jedni!

Nesposobnost. Sposobnost čovjeka da skoči s funkcije na funkciju ne učinivši puno. Da bi nakon svega opet dobio funkciju. Da učini ništa. Plaća redovna. Plus dodaci.

Parlament. Ono gdje se dižu ruke kad se oni koji daju znak za dizanje dogovore u ugostiteljskom objektu. Plaća redovna. Plus dodaci.

Bijela kuga. Dobro. Nas je manje. Ali njih je puno manje od nas. Da se ne lažemo, njih će otići više. Oni se tope, nestaju. Manjina! Kad konačno ispare, to će biti to! I onda ćemo mi pobijediti. Pa u četvrtfinalu onda protiv Pakistanaca…

Gnjev. Prokleti da su! Sve su uništili! Što nisu uništili, pokrali su! Što nisu pokrali, prodali su. Gledam ih, kote se k'o zečevi, zauzeli funkcije, pokrili se diplomama. Braća, sestre, strine, tetke, dainice, ujaci, zaove, jetrve…svi su unutra! Gdje god uđeš, neki od njih sjedi. Dokle više? A vidi mene! Pedeset i neka, dva fakulteta i nitko me ne vidi! Ono moje dvoje, sve visokoobrazovani, gnjile na kauču. Da doživim samo da dođe prava vlast, pa da ovo počiste! Pa da konačno nama osvane! Zaslužili smo, treba sve ovo preživjeti…gledati ih kako se bahate i kako se šire, k'o karcinom. I ta država, kako ovo dopušta? Kako može? Ima li nekoga da ovo sredi?

Aktivizam. Opet smo prošli. Imamo čovjeka za vezu. Fondovi spašavaju stvar. Stranci još uvijek kapnu nešto. Par projekata, bit će to okej. Sreća da je vlast ovakva, da je država ovakva, vazda imaš temu. Samo jao i kuku! Nepotizam. Stranačko zapošljavanje. Sporost sustava. Kašnjenje na EU putu. Slaba implementacija. A tek nesređeni međunacionalni odnosi. Joj, i hvala im na ekologiji! Ljubim ih, i njih i njihovu agendu! I hvala lopovima. Hvala na zemlji punoj lopova. Bit će love! Bit će svega!

Nada. Sutra je novi dan. Treba biti optimist. Ne može se svaki put padati na jednom. Nemoguće je to! Igra velikih brojeva lijepo kaže – ne može ni to vazda! Treba biti optimist. Sutra složim stambeni. Koliko ovo još imam? Prokletstvo! Joj, kad meni jednom prekipi!

Snaga. U narodu je snaga. Reče netko. Zvuči poput šale, ali su mislili skroz ozbiljno. Snaga se mjeri u kilovatima. Ili u kilogramima. Kad smo već kod bijelog, snijeg ove godine slabo. Ništa.

Sreća. Nismo svi isti. Ali nas je različitih sve manje. Većina nas je prigrlila nepotizam, pristala na štelu, potpala pod utjecaj, računa na naslijeđe, a o gnjevu da ne govorimo. Sreća nije za amatere, profesionalci znaju da sreća zbilja prati hrabre. I odlučne. I bezobrazne.

Licemjerje. I nakon svega, još uvijek su nam drugi krivi. I to samo jer su na mjestu gdje bi mi htjeli biti. Osim ako nismo ljuti na strance. Tada smo ljuti jer su nas zavadili.

Kraj. Nije još ni počeo. Još uvijek smo na početku. Tako kaže i Unija.

Ostali. Ugrožena vrsta. Moneta za potkusurivanje. Ili su u Njemačkoj.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.