Džemal Bijedić bio je istaknuti bosanskohercegovački i jugoslavenski političar, jedan od dva premijera Hercegovca nekadašnje države. Poznat je po svom doprinosu razvoju Hercegovine i afirmaciji Bosne i Hercegovine unutar socijalističke Jugoslavije, te zalaganju za afirmaciju bosanskohercegovačkih Muslimana kao konstitutivnog naroda. Njegova iznimno bogata politička karijera naglo je prekinuta tragičnom smrću u zrakoplovnoj nesreći 1977. godine.
Džemal Bijedić rođen je 12. travnja 1917. u Mostaru. Potjecao je iz ugledne bošnjačke trgovačke obitelji koja se doselila u Mostar iz Gacka 1915. godine. Njegov otac Adem preminuo je od španjolske gripe kad je Džemal imao samo godinu dana, a odgajali su ga majka Zarifa i stric Bećir.
Osnovno i srednjoškolsko obrazovanje završio je u Mostaru, a studij prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Beogradu. Tijekom studija pridružio se Komunističkoj partiji Jugoslavije 1939. godine, a zbog svojih političkih aktivnosti više puta je pritvaran.
U razdoblju Drugog svjetskog rata Bijedić je, prema nekim izvorima, kratko služio u redovima Hrvatske domovinske vojske pod komunističkom direktivom, i to pod pseudonimom Ante Jukić. Nakon toga se 1943. pridružio partizanskom pokretu.
Nakon rata Bijedić je obnašao mnoge političke funkcije. Bio je zamjenik ministra unutarnjih poslova u vladi Bosne i Hercegovine, od 1967. do 1971. godine predsjednik Narodne skupštine Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, a od 1971. do smrti predsjednik Saveznog izvršnog vijeća SFR Jugoslavije. Bio je jedini predsjednik SIV-a kojemu su povjerena dva mandata.
Kao predsjednik Saveznog izvršnog vijeća predvodio je u oko 50 inozemnih državnih posjeta u ime SFR Jugoslavije. Susreo se savim važnijim državnicima tog vremena, uključujući Mao Tse-Tunga, Geralda Forda i Leonida Brežnjeva.
Džemal Bijedić smatra se idejnim tvorcem i realizatorom jačanja bosanskohercegovačke ekonomije, posebice razvoja aluminijske industrije u Hercegovini, elektroindustrije u Sarajevu i modernizaciji željezničke pruge Sarajevo–Ploče. Aktivno je radio na promoviranju suživota različitih naroda unutar Jugoslavije, te skidanju anateme ustaštva sa Zapadne Hercegovine. Inzistirao je na razvoju obrazovanja u Hercegovini, posebice izgradnji škola i osnivanju sveučilišta.
Bijedić i njegova supruga Razija poginuli su 18. siječnja 1977. kad se njihov zrakoplov Learjet 25 srušio na planinu Inač kod Kreševa. Zrakoplov je bio na putu iz Beograda prema Sarajevu, a nesreću su uzrokovali nepovoljni vremenski uvjeti. Osim bračnog para Bijedić, poginulo je i nekoliko članova posade te njihovih najbliži suradnici. Neke teorije zavjere čak sugeriraju mogućnost sabotaže s obzirom na to da se Bijedića smatralo potencijalnim nasljednikom Josipa Broza Tita.
U Bijedićevu čast Sveučilište u Mostaru preimenovano je u Sveučilište Džemal Bijedić. Njegova rodna kuća pretvorena je u muzej, a izgrađeni su mu brojni spomenici.
Džemal Bijedić prvi je Hercegovac predsjednik SIV-a. Nakon njega to je uspjelo samo Anti Markoviću iz Konjica.