Od rezova do rasta kamata: Ko je pogriješio tržište ili narativ?

Postoje sedmice kada tržišta izgledaju kao da znaju šta rade. A onda postoje, poput ove, kada se narativ promijeni brže nego cijena nafte nakon geopolitičkog šoka.

U samo nekoliko sedmica, ono što je donedavno bilo gotovo sigurno: dva smanjenja kamatnih stopa Federal Reserve se pretvorilo u priču o mogućim povećanjima. Razlog? Stari poznanik iz makroekonomskih udžbenika: stagflacija. Neugodna kombinacija visoke inflacije i usporenog rasta, koja se obično pojavljuje onda kada je najmanje želite i kada su alati za borbu protiv nje najograničeniji.

Okidač ove promjene nije došao iz ekonomskih tablica, nego s tržišta energije. Poremećaji u snabdijevanju naftom, potaknuti tenzijama između Iran i Sjedinjene Američke Države, podsjetili su investitore na jednostavnu istinu: inflacija ne mora uvijek dolaziti iz pregrijane potražnje. Ponekad je dovoljno da ponuda zakaže.

I tu počinje problem. Jer kada inflacija dolazi iz ponude, centralne banke su u dilemi: dizati kamatne stope i gušiti već usporeni rast, ili „progledati kroz prste“ i riskirati da inflacija ostane duže nego što bi trebala.

Tržišta su, po običaju, reagovala instinktivno i možda previše naglo. Od očekivanja ublažavanja monetarne politike do gotovo potpune repricing logike u korist restrikcije. No, historija nas uči da stvari rijetko idu tim pravolinijskim putem.

Sjetimo se 1990-ih i naftnog šoka. Ili 2019. godine, kada je Federal Reserve, uprkos „hawkish“ očekivanjima, odlučio smanjiti kamatne stope kako bi zaštitio rast. A onda i 2020. godine kada je u roku od dvije sedmice monetarna politika prešla iz normalnosti u vanredno stanje.

Drugim riječima: tržišta često prvo pretjeraju u strahu od restrikcije, a zatim budu iznenađena brzinom zaokreta ka popuštanju.

U tom kontekstu, priča o Bitcoin dobija dodatnu dimenziju. Ako tražite „čistu“ reakciju na stagflaciju nećete je moći naći. Taj scenarij jednostavno još nije postojao u eri kriptovaluta.

Najbliže što imamo je 2022. godina: inflacija blizu 9%, agresivno povećanje kamatnih stopa i nagli pad likvidnosti. Bitcoin je tada reagovao onako kako rizična imovina obično reaguje padom. Sa gotovo 69.000 dolara na oko 16.000. Brutalno, ali ne i neočekivano.

Ali tu dolazimo do zanimljivijeg dijela priče.

Nakon uvođenja ETF-ova, tržište Bitcoina više nije isto. Korelacije koje su nekada imale smisla, više ga nemaju. Indikatori koji su nekada „vodili“ tržište, sada kasne za njim. Bitcoin više ne izgleda kao imovina koja reaguje na monetarnu politiku. Sve više izgleda kao ona koja je anticipira.

To je suptilna, ali važna promjena. Jer znači da vrhunac monetarnog ublažavanja možda više nije signal za izlazak nego informacija koja je već ugrađena u cijenu.

U međuvremenu, centralne banke balansiraju između realnosti i percepcije. Najnovije poruke iz Federal Reserve sugeriraju da postoji spremnost da se ignoriraju kratkoročni inflatorni šokovi uzrokovani energijom. U prevodu: ako ekonomija počne ozbiljno usporavati, prioritet će vjerovatno biti rast, a ne inflacija.

A to je upravo ona tačka na kojoj se narativ ponovo može okrenuti.

Jer stagflacija, koliko god zvučala zastrašujuće, rijetko traje dugo u svom „čistom“ obliku. Ili inflacija popusti, ili centralne banke popuste. Pitanje je samo šta će se desiti prvo.

Do tada, tržišta će raditi ono što uvijek rade: pretjerivati u oba smjera, tražiti sigurnost tamo gdje je nema i kažnjavati neizvjesnost više nego što zaslužuje.

A negdje između toga, Bitcoin će pokušavati dokazati da više nije samo refleksija sistema nego njegov rani indikator.

Ako mu to zaista uspije, onda ova priča više neće biti samo o kamatnim stopama i inflaciji.

Biće o tome ko zapravo prvi vidi budućnost.