Rezultati po tagu: Pjesnik

Danas se pojedine Matoševe pjesme (Mora, Notturno, Jesenje veče, Maćuhica, 1909., Srodnost, Utjeha kose) smatraju zaštitnim znakom njegova opusa i ponajboljim pjesmama iz razdoblja hrvatske moderne.

Dobitnik je Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva (2001), a 2008. je dobio i Nagradu Društva pisaca Bosne i Hercegovine.

"Prorok", njegovo najpoznatije djelo izlazi 1923. i odmah postiže veliki uspjeh. Svoju kolekciju aforizama, "Kraljevstvo mašte", objavljuje u Kairu 1927., a knjigu "Isus, sin čovječji" 1928. U ožuljku 1931. izlaze "Bogovi zemlje".

Na književnom memorijalu "Krešimir Šego", koji je održan je u subotu u Čitluku, sudjelovalo je petnaestak pjesnika i pjesnikinja

Nikada nijedan pisac nije napisao toliko koliko on: 1800 kazališnih komada (500 ih je sačuvano), romana, novela, epova, pjesama, rasprava ni broja se ne zna. Kažu da je samih soneta napisao preko tri tisuće.

Ovo je četvrta knjiga nekog hrvatskog autora objavljena u ovoj nakladničkoj kući.

Ezra Pound je smatran pjesnikom najzaslužnijim za definiranje i promoviranje modernističke estetike u poeziji, revolucionar je moderne poezije, ali i moderne umjetnosti općenito, kao i promotor nadarenih pisaca...

Godinu dana nakon prve objavljene knjige poezije "Čovjek sa dva srca", Kandić je priredio novi rukopis "Kuća razbaštinjenih sanjara", koji, kao i prva knjiga, izlazi u izdanju "Dobre knjige" iz Sarajeva.

Od 1952. godine profesionalni je književnik. U tom periodu počinje njegov puni stvaralački poetski period: pojavljuju se poeme Plivačica (1954) i Povratak (1958), zbirke Okrutnosti kruga (1960), Koljena za Madonu (1963), Minijature (1965)...

Ivan Kramar rođen je 1967. godine u selu Maljine, općina Travnik. Teologiju je studirao u Sarajevu i Zagrebu, a pjesme su mu prevođene na engleski, njemački, talijanski i kineski jezik, te je objavljivao u različitim časopisima.

Osobito blisko prijateljstvo razvija s Federicom Garcíjom Lorcom (Oda Federicu Garcíji Lorci – Oda a Federico García Lorca); iskustvo Španjolskoga građanskog rata i Lorcina nasilna smrt potiču ga na društveno djelovanje.

Živio je kao slobodni umjetnik u Sarajevu.

Podvojen između konkretnog angažmana i egzistencijalne krize suvremenoga čovjeka, postao je simbolom talijanskog poslijeratnog intelektualca. Prvom zbirkom pjesama 'Rad umara' (Lavorare stanca, 1936) najavio je svoje ključne teme.

Čitavo mu je stvaralaštvo obilježeno fantazijama na temu identiteta i maske. Privlači ga ideja kozmopolitizma i kulturne, osobito jezične razlike. Najveći je francuski pjesnik početka XX. stoljeća.

Glavno je Mažuranićevo književno djelo "Smrt Smail-age Čengića", koje je objavio 1846. u almanahu Iskra pod naslovom Smrt Čengić-age. Građeno je od 1134 deseteračko-osmeračka stiha raspoređena u pet nejednakih pjevanja.

Tadijanović je u svojem poetskom opusu izgradio jedan lirski svijet u kojem se potpuno ogleda on sam, napisavši svojevrsnu autobiografiju u stihovima.

Objavljivao je pjesme, političke i književne eseje i članke. Prve je pjesme objavio u studentskim listovima u Zagrebu, a u iseljeništvu se priključio Vinku Nikoliću te postao jedan od stalnih suradnika Hrvatske revije.

Za Vladislava Petkovića Disa posebno je značajna 1911. godina, kada je iz tiska izašla zbirka "Utopljene duše", koju je pjesnik objavio o svom trošku. Knjiga i Disova poezija izuzetno su loše prošli u kritici Jovana Skerlića.

Objavljivanje znamenite zbirke "Cvjetovi zla" godine 1857. donosi mu umjesto očekivane slave sudski proces zbog povrede javnog morala i nešto malo prolazne popularnosti izazvane tom bukom.

Začetnik je mode 'prokletih pjesnika' (T. Corbière, A. Rimbaud, S. Mallarmé, M. Desbordes-Valmore i dr.), a modernistički pjesnički krug dekadenata preuzeo je naziv iz Verlaineova stiha "Ja sam Carstvo na kraju dekadencije".

"Pjesnik koji je bio simbol slobode i nezavisnosti svake vrste, posijao je tragove svoje genijalnosti i u 'pobočnim umjetnostima': na filmu, u kazalištu, slikarstvu. Da ne govorimo o novinarstvu"

U samo pet godina (1816–21) stvorio je cijelo svoje književno djelo: nekoliko velikih oda, mnogobrojne sonete, pripovijesti u stihu (Lamia, Isabella, Uoči Sv. Agneze – The Eve of St. Agnes, La Belle Dame Sans Merci), lirske pjesme i drame.

Protivnik klerikalizma, mraka i tiranije, bio je pjesnik sunčanih krajolika rodnoga toskanskog zavičaja i njegovih ljudi, lirik profinjena ukusa i muževne vedrine kojom je reagirao na obiteljske boli i javne poroke.