Ovaj poetski velikan bio je sljedbenik fašizma i antisemit

Na današnji dan prije pola stoljeća, 1. studenoga 1972. u Veneciji je preminuo američki književnik, pjesnik i kritičar Ezra Pound, jedan od najvećih modernističkih pjesnika u prvoj polovici 20. stoljeća.

Punim imenom Ezra Weston Loomis Pound, rođen je 30. listopada 1885. godine u gradiću Hailey, Idaho, SAD, no obitelj ubrzo seli u predgrađe Pennsylvanie.

Razlog toj selidbi bio je, prema riječima njegova oca, naseljavanje gomile imigranata iz cijelog svijeta, pa su se 'starosjedilačke' anglosaksonske obitelji počele osjećati 'ugroženo'.

Ezrin život pokazao je kako je nacionalizam, točnije fašizam bio doktrina kojoj je Pound bio sklon.

Nakon završenog studija romanskih jezika na sveučilištu u Pennsylvaniji, neko vrijeme predaje na koledžu, a onda putuje u Europu. Posjećuje Španjolsku, Italiju, Englesku.

Nastanjuje se u Londonu, oženivši Engleskinju Dorothy Shakespear 1914.g., a tri godine poslije postaje urednik časopisa "Little Review".

Doria

Budi u meni kao vječna ćud turobnog vjetra,
Ne kao prolazne stvari koje su – radosti cvijeća.
Imaj me u ljutoj samoći tamnih hridina
I surih voda
Nek bogovi o nama nježno zbore u dane buduće
Sjenovito cvijeće Orcusa nek‘ te se sjeća.

Prigrlio talijanski fašizam

No, 1924.g. seli u Italiju i sudjeluje u fašističkoj politici, te ostaje tamo do kraja rata. Iz Italije je pisao za publikacije britanskog fašiste Sir Oswalda Mosleya, te je izražavao podršku i Hitleru; kao autor stotina radijskih emisija u ratnoj Italiji (čak, nakon Kapitulacije Kraljevine Italije 1943., na radiopostajama Talijanske Socijalne Republike) napadao je Sjedinjene Američke Države i Židove.

Po povratku u SAD, 1945.g., uhapšen je zbog izdaje širenjem fašističke propagande putem radija po SAD-u, tijekom rata.

Godinu dana kasnije oslobođen je optužbi, ali strpan u ludnicu u Washingtonu. Tamo je bio sve do 1958. Oslobođen je zahvaljujući brojnim američkim piscima, od kojih su mu neki bili i prijatelji, koji su smatrali kako bi trebalo zatvorit oko na njegova osobna uvjerenja i odati mu priznanje za njegov rad i zasluge na polju poezije.

Između ostalih, Ernest Hemingway se za njegovo puštanje zauzeo neposredno nakon što je 1954. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost

Još dok je bio u zatvoru u Pisi, počeo je Pound pisati nastavak svojih Cantosa (pisanje je započeo na toaletnom papiru), koji su mu objavljeni 1948., a kao bolesniku zatočenom na psihijatriji 1949. godine je za tu knjigu dobio Bollingen Prize for Poetry, koju dodjeljuje Knjižnica Kongresa SAD.

Inače, prvi dio svojih pjesama Cantos, koje se često smatraju njegovim životnim djelom, Pound je prije rata objavio u Parizu.

Nakon izlaska iz bolnice odlazi u Veneciju i tamo ostaje do smrti 1972. Po povratku u Italiju živi sa svojom kćerkom Mary te izdaje "Thrones de los Cantos" (1959.) i "Drafts and Fragments of Cantos CX-CXVII" (1969.).

Pojava plesačice

Tamnooka, o, ženo mojih snova,
U sandalama od slonovače,
Tu nitko nije nalik tebi među plesačicama,
Nitko s hitrim nogama.
Ne nađoh te pod šatorima, u tami prigušenoj
Ne nađoh te na studencu između žena s vrčevima.
Tvoje su ruke mlado drvo ispod kore;
Tvoje lice kao rijeka obasjana.
Bijela kao badem ramena su tvoja;
Kao mlad badem očišćen.
Ne čuvaju te eunusi; ni rešetke od bakra.
Tirkiz pozlaćen i srebro krase odmorište tvoje.
Smeđa halja zlatom protkana
Skupljena oko tvog tijela,
O Nathat-Ikanaie,“Stablo na rijeci“
Kao potočić među rogozom,na meni su tvoje ruke:
A prsti tvoji k’o rijeka sleđena.
Tvoje su djevice bijele kao oblutak;
Njihov poj te okružuje
Tu nitko nije nalik tebi među plesačicama;
Nitko s hitrim nogama.

Književni značaj Ezre Pounda

Ezra Pound je smatran pjesnikom najzaslužnijim za definiranje i promoviranje modernističke estetike u poeziji, smatran je za revolucionara moderne poezije, ali i moderne umjetnosti općenito, a dvadesetih godina uspostavio je suradnju američkih i britanskih pisaca i pjesnika putem razmjena ideja i radova.

Nesebično je radio s velikim imenima poput Williama B. Yeatesa, Roberta Frosta, Ernseta Hemingwaya, Jamesa Joycea, H.D.Lawrencea i drugima kojima je znatno pomogao u produbljivanju i unapređivanju svog vlastitog izraza.

U biografijama se posebno ističe njegovo prijateljstvo s Williamom Carlosom Williamsom i T.S. Eliotom. Godine 1908. dok je bio na proputovanju po Europi objavljuje zbirku "A Lume Spento", a potom ostaje u Londonu i tamo objavljuje još tri zbirke "Personae" (1909.), "Canzoni" (1911.) te "Ripostes" (1912.), prije nego što je s književnikom Richardom Aldingtonom i pjesnikinjom Hildom Doolittle (s kojom je bio u dvogodišnjoj vezi) osnovao imažinističku pjesničku školu.

Tih godina u Londonu upoznaje se s Williamom Butlerom Yeatsom, druži se s njim i smatra ga za najvećeg pjesnika ovog stoljeća. Zajedno rade na rukopisnoj ostavštini Ernesta Francisa Fenosolle, američkog znanstvenika, koji je najviše pridonio tome da Zapad počne cijeniti tradicionalnu umjesnost Japana.

I sam Pound se zainteresirao za pjesništvo Dalekog istoka općenito, čija je disciplina i jasnoća izraza utjecala i na njegova kasnija djela.

Meditatio

Kad pomno razmotrim neobične navade pasa,
Moram zaključiti
Da je čovjek nadmoćna zvjerka.

Kad razmotrim neobične navade čovjeka,
Priznajem, prijatelju, ja sam zbunjen.

(Meditatio - orig.

When I carefully consider the curious habits of dogs
I am compelled to conclude
That man is the superior animal.

When I consider the curious habits of man
I confess, my friend, I am puzzled.)

Antologija imažinizma

Ezra Pound 1914.g. objavljuje prvu imažinističku antologiju "Des Imaginist". Godinu dana kasnije objavljuje svoje adaptacije kineske poezije pod imenom "Cathay", a za rata izlazi još zbirka "Lustra". Nakon rata objavljuje "Poklonstvo Sekstu Properciju", zatim poemu „"Hugh Selwyn Mauberely", pa piše eksperimentalnu operu "Le Testament de Villon", pa „"A Draft of XVI Cantos", "Personae: Collected poems of Ezra Pound", pa "A Draft of XXX Cantos".

Ono što je za svjetsku literarnu baštinu još važnije od Ezrinog neumornog stvaranja, je to što je 1921. prikupio novac za objavljivanje Joyceovog "Uliksa" te što je objavio, sad već nezaobilaznu i poznatu, redakturu "Puste zemlje" Thomasa Stearnsa Eliota.

Usput se okušao u programatskim tekstovima socijalne tematike – "ABC of Economics" gdje pljuje američki kapitalizam, a 1935. nakon talijanske okupacije Abesinije objavljuje "Jefferson and/or Mussolini", gdje se otvoreno stavlja na stranu fašizma. Tridesetih godina izdaje još dva "Cantosa " ("The fifth Decade of Cantos" i "Cantos LII-LXXI").

Prvog studenog 1972. umire u Veneciji gdje je i pokopan.

Daljnje instrukcije

Dajte, moje pjesme, izrazimo naše niže strasti,
izrazimo našu zavist ljudima sigurna posla,
bez brige za budućnost.
Daljne instrukcije

Dajte, moje pjesme, izrazimo naše niže strasti,
izrazimo našu zavist ljudima sigurna posla,
bez brige za budućnost.
Vrlo ste besposlene, moje pjesme.
Bojim se, zlo ćete svršiti.
Zastajkujete po ulicama,
Tumarate po uglovima i stajalištima autobusa,
Ne radite skoro posve ništa.
Vi čak ne izražavate naše unutarnje plemenitosti;
Vi ćete vrlo zlo svršiti.
A ja?
Ja sam otišao poluslomljen,
Ja sam vam toliko toga pričao da vas skoro vidim oko sebe.
Drske male životinje, bestidne, bez odjeće!
Ali vi, najnovije pjesme od sviju,
Vi niste dovoljno stare da učinite mnogo zla,
Nabavit ću vam zeleni kaput iz Kine
Sa zmajevima izvezenim na njemu,
Nabavit ću vam skrletne svilene hlače
Sa statue djeteta Krista u Santa Maria Novella,
Da ne kažu da oskudjevamo ukusom
Ili da nema kasta u ovoj porodici.