Ako ste ikada pomislili kako privlačite komarce više nego drugi ljudi, velika je vjerojatnost kako ste u pravu.Postoji mnogo znanstvenih istraživanja koja upućuju kako su neki ljudi doista "magnet za komarce".
Uzrok se krije u kombinaciji sastava kože, kemije mirisa, pa čak i sitnih mikroorganizama koji žive na našoj koži. Za razliku od narodnih vjerovanja o "slatkoj krvi", ova otkrića proizlaze iz laboratorijskih istraživanja, kontroliranih eksperimenata i kemijskih analiza.
Ženke komaraca, jedine koje ubadaju, ne biraju žrtve nasumično. One koriste niz osjetilnih signala kako bi pronašle domaćina. Ti signali temelje se na oblacima ugljikova dioksida iz našeg daha, koji signaliziraju prisutnost živog bića, tjelesnoj temperaturi i vizualnom kontrastu te, možda najvažnije, tjelesnom mirisu koji se sastoji od složene mješavine kemikalija koje se razlikuju od osobe do osobe.
Ideja kako komarci prvenstveno koriste miris prisutna je desetljećima. Međutim, revolucionarno istraživanje iz 2022. godine, objavljeno u časopisu "Cell", konačno je povezalo ovu olfaktornu selekciju sa specifičnim kemijskim potpisima u ljudskom tjelesnom mirisu.
U studiji su istraživači identificirali skupine ljudi koje su dosljedno privlačile komarce žute groznice (Aedes aegypti). Razlike nisu bile nasumične niti prolazne, nego su ostale relativno stabilne tijekom mjeseci, pa čak i godina.
Središnji nalaz studije je kako su sudionici koji su najviše privlačili komarce ispuštali velike količine karboksilnih kiselina na koži. To su organske molekule koji nastaju kada se ulje s kože (sebum) razgrađuje uz pomoć mikroba koji žive na koži.
U eksperimentu su sudionici nekoliko sati nosili najlonske rukave na rukama. To je omogućilo njihov prirodni miris kože prenijeti na tkaninu. Komarci su potom u laboratoriju birali između dva rukava.
Brzo je postalo jasno kako mali broj ljudi privlači puno više komaraca od drugih, u jednom slučaju čak više od 100 puta. Istraživači su primijetili kako su najprivlačniji uzorci kože sadržavali znatno više karboksilnih kiselina.
Čak su i komarci s određenim oštećenjima osjeta mirisa mogli razlikovati pojedince s visokim i niskim razinama karboksilnih kiselina. To upućuje na to kako same kiseline predstavljaju snažan signal pri odabiru domaćina.
Razina karboksilnih kiselina kod pojedinca nije nasumična. Ona proizlazi iz kombinacije genetike, mikrobioma kože i kemije tijela, što je čini potpuno jedinstvenom za svaku osobu.
Konkretno, DNK osobe postavlja osnovu za ulja koja koža luči, kožni mikrobi hrane se tim uljima stvarajući mirisne spojeve, a upravo ti spojevi, a ne sam znoj, najviše privlače komarce.
Važno je napomenuti kako taj mirisni profil ne nestaje s vremenom. Studija iz časopisa "Cell" pokazala je kako privlačnost osobe komarcima ostaje stabilna, čak i kada se promijene čimbenici poput prehrane, sapuna ili dnevnih navika.
Iako su karboksilne kiseline glavni čimbenik privlačnosti komarcima, nisu jedini. Druga istraživanja pokazuju kako izbor komarca može ovisiti i o:
Ugljikovu dioksidu i tjelesnoj toplini: Komarci prate CO₂ do opće lokacije, a zatim koriste miris kako bi odabrali određenog domaćina. Toplije tijelo može osobu učiniti uočljivijom.
Krvnim grupama: Neka istraživanja upućuju na blagu sklonost određenim krvnim grupama (primjerice O) kod nekih vrsta komaraca, no dokazi nisu posve dosljedni.
Raznolikosti mikrobioma kože: Starija istraživanja povezuju broj i raznolikost bakterija na koži s privlačnošću komarcima, tvrdeći da određene bakterijske zajednice čine kožu "feromonski privlačnijom".
Ponašanju i okolišu: Čimbenici povezani s mirisom tijela, poput konzumiranja alkohola ili intenzivne tjelesne aktivnosti, mogu blago povećati privlačnost, no ti rezultati nisu toliko čvrsti kao veza s karboksilnim kiselinama.
Većina ljudi koji su "magneti za komarce" vjerojatno će to ostati barem zasad. Glavna poruka studije iz časopisa "Cell" je kako je privlačnost stabilna osobina kemije tijela i vjerojatno se neće promijeniti promjenom prehrane ili sapuna.
Komarci prate vrlo stvarne, mjerljive mirisne signale i ne biraju žrtve nasumično.
Razumijevanje zašto komarci preferiraju određene ljude važno je za medicinu. Bolesti koje prenose komarci - poput denge, Zike, žute groznice i malarije - ubijaju više od milijun ljudi godišnje. Komarci se čak smatraju najsmrtonosnijim životinjama na planetu.
Ovo istraživanje ključno je za razvoj učinkovitijih repelenata i novih preventivnih strategija. Znanstvenici već pokušavaju
Dakle, ako imate dojam kako komarci "ciljano" ubadaju upravo vas dok drugi ostaju netaknuti, to nije samo vaša mašta. Vaša jedinstvena kemija tjelesnog mirisa, oblikovana karboksilnim kiselinama i mikroorganizmima na koži, stvarni je znanstveni čimbenik koji komarci koriste pri odabiru svojih žrtava.
I dok trenutno ne postoji "prekidač" kojim biste odmah prestali biti magnet za komarce, razumijevanje osnovne biologije prvi je korak prema boljoj zaštiti, a možda jednog dana i prema učinkovitijim preventivnim strategijama piše Forbes.
