Siti ste nakon par zalogaja? Možda imate gastroparezu, stanje koje zbunjuje i liječnike

Gastropareza je kronični poremećaj koji usporava ili zaustavlja kretanje hrane iz želuca u tanko crijevo, iako nema nikakve fizičke blokade. Simptomi mogu biti iscrpljujući i značajno narušiti kvalitetu života, a dijagnoza je često izazovna.

Gastropareza, stanje koje se doslovno prevodi kao "paraliza želuca", kronični je poremećaj koji utječe na normalnu aktivnost želučanih mišića.

U zdravom probavnom sustavu, snažne mišićne kontrakcije potiskuju hranu kroz probavni trakt. Međutim, kod osoba s gastroparezom, živci i mišići želuca ne funkcioniraju ispravno, zbog čega se želudac ne može adekvatno prazniti.

Hrana tako ostaje u želucu satima duže nego što bi trebala, što remeti cjelokupan proces probave i dovodi do niza neugodnih simptoma i potencijalnih komplikacija. Iako se ne radi o čestom stanju, njegov utjecaj na svakodnevni život može biti iznimno velik.

Od blagih do teških simptoma

Spektar simptoma gastropareze može varirati od blagih do teških, a mnogi od njih se javljaju tijekom ili neposredno nakon jela. Najčešći znakovi uključuju mučninu i povraćanje, pri čemu je karakteristično izbacivanje neprobavljene hrane pojedene i nekoliko sati ranije.

Pacijenti se često žale na osjećaj rane sitosti, odnosno osjećaj punoće nakon samo nekoliko zalogaja, kao i na dugotrajnu napuhnutost i bol u gornjem dijelu trbuha. Zbog zadržavanja hrane i želučane kiseline, česti su i refluks te žgaravica.

Gubitak apetita je također uobičajen, što može dovesti do nenamjernog mršavljenja i pothranjenosti.

Budući da se hrana nepredvidivo apsorbira, mogu se javiti i opasne oscilacije razine šećera u krvi, što predstavlja poseban rizik za dijabetičare.

Najčešći poznati okidač za takvo oštećenje je dijabetes, kako tip 1 tako i tip 2. Dugotrajno povišena razina šećera u krvi može oštetiti živce u cijelom tijelu, uključujući i vagusni živac, što dovodi do takozvane dijabetičke gastropareze

Glavni uzrok gastropareze je oštećenje vagusnog živca, koji kontrolira mišiće želuca. Najčešći poznati okidač za takvo oštećenje je dijabetes, kako tip 1 tako i tip 2.

Dugotrajno povišena razina šećera u krvi može oštetiti živce u cijelom tijelu, uključujući i vagusni živac, što dovodi do takozvane dijabetičke gastropareze. Ipak, kod otprilike polovice dijagnosticiranih slučajeva uzrok ostaje nepoznat, a takvo se stanje naziva idiopatska gastropareza.

Ostali mogući uzroci uključuju komplikacije nakon operacija na želucu ili obližnjim organima, određene virusne infekcije, autoimune bolesti te nuspojave nekih lijekova, poput opioida, tricikličkih antidepresiva i lijekova za visoki krvni tlak.

Postavljanje dijagnoze može biti složen proces jer se simptomi gastropareze uvelike preklapaju sa simptomima drugih probavnih smetnji, poput funkcionalne dispepsije.

Liječnik stoga mora isključiti postojanje bilo kakve mehaničke prepreke ili začepljenja u želucu, što se najčešće radi endoskopijom gornjeg probavnog sustava.

Moguće komplikacije i dijagnostički izazovi

Ako se ne liječi, gastropareza može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema. Učestalo povraćanje može uzrokovati tešku dehidraciju i poremećaj elektrolita, dok smanjen unos hrane vodi u pothranjenost i značajan gubitak tjelesne težine.

Jedna od specifičnih komplikacija je stvaranje bezoara, čvrstih, zbijenih masa neprobavljene hrane koje se mogu zaglaviti u želucu i uzrokovati začepljenje, mučninu i povraćanje.

Ove mase ponekad postanu prevelike da prođu u tanko crijevo i zahtijevaju medicinsku intervenciju. Dodatni izazov je što se gastropareza i funkcionalna dispepsija, znatno češći poremećaj, često ne mogu razlikovati samo na temelju simptoma, piše Ordinacija.hr. 

Istraživanja pokazuju da i do trećine pacijenata s funkcionalnom dispepsijom također ima usporeno pražnjenje želuca, što naglašava važnost precizne dijagnostike za pravilan pristup liječenju.