Na današnji dan prije 105 godina, 1.kolovoza 1920. rođena je Henrietta Lacks, žena koja do te mjere zadužila znanost da je nazivaju "majkom moderne medicine".
Međutim, Henrietta Lacks nije bila ni znanstvenica ni liječnica nego siromašna Afroamerikanka čije su stanice, uzete bez njezina znanja, postale najpoznatije linije ljudskih stanica u svijetu.
Te stanice, poznate pod imenom HeLa, utkane su u velika medicinska postignuća 20. stoljeća, poput cjepiva za dječju paralizu, umjetne oplodnje, kloniranja i mape ljudskih gena, a važne su BILE i za istraživanja Covida-19.
No, povijest HeLa tužna je priča i o rasnoj nepravdi, koja i dalje pogađa Ameriku, a ima i važnu etičku poruku, posebno u eri personalizirane medicine.
Rođena je 1. kolovoza 1920. godine kao Loretta Pleasant u obitelji siromašnih berača duhana u ruralnoj Virginiji. Bila je deveto dijete, a njezina majka Eliza umrla je rađajući deseto, kad je djevojčica imala četiri godine. Njezin otac Johnny nije imao strpljenja odgajati djecu pa ih je podijelio rođacima.
Henriettu (nije poznato kako i kad je promijenila svoje ime Loretta) je primio djed koji je već odgajao 9-godišnjeg Davida zvanog Day, izvanbračnog sina jedne od svojih kćeri. U dobi od 20 godina Henrietta se udala za Daya, a mladi je par radio na poljima duhana dok SAD nije ušao u Drugi svjetski rat.
Day je tada našao posao u čeličani u Baltimoreu, a Henrietta mu se ubrzo pridružila. Početkom 1951. godine Henrietti je dijagnosticiran rak maternice i ubrzo je operirana u poznatoj bolnici Johns Hopkins, jednoj od rijetkih koja je primala Afroamerikance. No, i u toj su bolnici crnci ležali na odjelima odvojenim od bijelaca.
Nakon izlaska iz bolnice, Henrietta je nastavila sa svojim svakodnevnim životom ispunjenim brigom za obitelj, no kako je njezina bolest bila u uznapredovaloj fazi, preminula je 4. listopada 1951. godine. Pokopana je u Cloveru u Virginiji u neoznačenom grobu u blizini svoje majke.
Prije Henriettine smrti liječnik George Gay u bolnici Johns Hopkins uzeo je uzorke njezina tkiva te uzgojio prvu kulturu ljudskih stanica u laboratoriju. Henriettine stanice, uzete bez njezina znanja i dopuštenja, nastavile su živjeti i nakon njezine smrti.
Sam George Gay nije imao financijsku korist od HeLa stanica, ali ih je bez suglasnosti obitelji Lacks dijelio znanstvenicima diljem svijeta. Tako su HeLa stanice poslužile kao osnova više od 70.000 znanstvenih radova, tisuća znanstvenih karijera, nekoliko Nobelovih nagrada te 17.000 patenata.
Besmrtne stanice siromašne Afroamerikanke u proteklih su sedamdesetak godina pomogle brojnim farmaceutima da se obogate, no Henriettin muž i djeca od toga nisu imali nikakve koristi.
Oni su za postojanje HeLa stanica doznali 1973. godine, kad su ih potražili istraživači sa Sveučilišta Johns Hopkins kako bi im uzeli uzorke krvi za daljnja istraživanja.
Henriettina starija kći Elsie umrla je u 15. godini u ustanovi za duševne bolesti, a sin Zakarya izdržao je zatvorsku kaznu zbog ubojstva. Sinovi David “Soony” i Lawrence imali su ozbiljne zdravstvene probleme, baš kao i kći Deborah koja je patila od depresije, osteoporoze i artritisa.
Iako su stanice njihove majke utrle put medicinskoj revoluciji u drugoj polovici 20. stoljeća, nitko od Lacksovih nije imao ni zdravstveno osiguranje ni novca za liječenje.
Priča o obitelji Lacks te HeLa stanicama postala je poznata u široj javnosti tek 2010. godine, kad je američka znanstvena novinarka Rebecca Skloot objavila knjigu “Besmrtni život Henriette Lacks” koja je postala planetarni bestseler, a prevedena je i na hrvatski jezik (u izdanju Mozaik knjige).
Rebecca Skloot je čak 10 godina pisala knjigu o Henrietti i besmrtnim HeLa stanicama, a tijekom toga razdoblja sprijateljila se s njezinom obitelji. Obitelj Lacks, koja i danas živi u Baltimoreu, odjednom se našla u središtu medijske pozornosti.
Lacksovi su sudjelovali u predstavljanju knjige “Besmrtni život Henriette Lacks” diljem SAD-a, a ljudi su često stajali u redu kako bi dobili njihove autograme. Potomci siromašne Afroamerikanke često su čuli riječi zahvale ljudi koji su tvrdili da su živi samo zato što su Henriettine stanice omogućile razvoj lijeka što im je spasio život.
