Giht kojeg često nazivamo i "najstarijom bolesti na svijetu" vrsta je artritisa koji nastaje kada se u zglobovima natalože kristali mokraćne kiseline.
Mokraćna kiselina je proizvod razgradnje purina, tvari koje su prirodno prisutne u mnogim namirnicama koje jedemo.
Kada tijelo ne razgradi ili ne izluči dovoljno mokraćne kiseline, može doći do kristalizacije tih spojeva u zglobovima što potom uzrokuje bolne upale, stvaranje bubrežnih kamenaca te blokade u bubrezima. Ako se to ne liječi, može se razviti i oštećenje bubrega.
Akutne napadaje gihta karakterizira nagla pojava jake boli u zahvaćenom zglobu, uz toplinu, oticanje, crvenilo i izrazitu osjetljivost.
Najčešće je pogođen mali zglob u bazi palca na nozi, ali giht može napasti i gležnjeve, koljena, zapešća, prste ili laktove. Kod nekih ljudi bol je toliko intenzivna da i dodir plahti po nožnom prstu izaziva jak bol.
Napadaji obično prođu u roku od nekoliko sati do nekoliko dana, uz ili bez lijekova, ali ponekad traju i tjednima. Većina ljudi doživi višestruke epizode kroz godine.
Giht je postao sve češći u posljednjih 20-ak godina. Nedavna istraživanja pokazala su da u SAD-u, primjerice, zahvaća oko četiri posto populacije, to je otprilike 8,3 milijuna osoba.
Javlja se češće kod muškaraca nego kod žena, a kod žena se napadi uglavnom javljaju nakon menopauze. Genetika igra značajnu ulogu: ako netko u obitelji ima giht, rizik je veći.
Među poznatim rizicima su:
• prekomjerna tjelesna masa, osobito u mlađoj dobi
• prekomjeran unos alkohola
• visoki krvni tlak, dijabetes, smanjena funkcija bubrega
• abnormalno niski hormoni štitnjače (hipotireoza)
• prehrana bogata purinima, osobito iz životinjskih izvora
Genetski faktori su također vrlo važni, nedavna istraživanja identificirala su mnoge regije DNK koje su povezane s povećanim rizikom od gihta.
Palac na nozi: Najčešće mjesto napadaja, zglob postaje izuzetno bolan, natečen, vruć i crven.
Prsti ruke: Kristali mokraćne kiseline mogu se nakupiti i u zglobovima prstiju, što uzrokuje bol i oteklinu.
Lakat ili koljeno: I ti zglobovi mogu biti pogođeni; ponekad se primijeti otok i vidljivo izbočenje.
Dijagnoza gihta često se temelji na kliničkoj slici ponovljeni napadaji bolnog artritisa, osobito u bazama prstiju, koljenima ili gležnjevima.
Najpouzdaniji test je analiza zglobne tekućine: aspiracijom se izvadi tekućina iz zahvaćenog zgloba, analizira se pod mikroskopom na kristale mokraćne kiseline.
Također se radi krvna pretraga za mjerenje razine mokraćne kiseline u krvi. Ako je visoka, to je stanje nazvano hiperurikemija.
Postoje mnoge mjere koje mogu smanjiti rizik od napadaja:
Piti dovoljno tekućine jer hidratacija pomaže bubrezima da izluče mokraćnu kiselinu.
Ograničiti alkohol, osobito pivo i jaka pića, jer on usporava izlučivanje mokraćne kiseline i može potaknuti dehidraciju.
Prilagoditi prehranu: smanjiti unos namirnica bogatih purinima (jetrica, iznutrice, određene vrste ribe i morskih plodova), izbjegavati previše šećera, posebno fruktoze, kao i slatke sokove ili napitke.
Uključiti u prehranu više voća i povrća, cjelovitih žitarica, te mliječnih proizvoda s niskim udjelom masti. Neka istraživanja pokazuju da visoki unos višanja, vitamina C te mliječnih proizvoda s niskim udjelom masti može pomoći smanjiti učestalost napada.
Održavati zdravu tjelesnu težinu i redovitu tjelesnu aktivnost.
Koriste se:
• Nesteroidni protuupalni lijekovi (npr. ibuprofen, naproksen)
• Kolhicin (colchicine)
• Kortikosteroidi - ako drugi lijekovi nisu prikladni ili su napadi jaki
Dugoročno, koriste se lijekovi koji snižavaju razinu mokraćne kiseline u krvi - primjerice allopurinol, febuksostat, probenecid i drugi.
Cilj je spriječiti ponovne napade, zaustaviti oštećenje zglobova i spriječiti stvaranje tofa (naslaga mokraćne kiseline u tkivu).
Nedavna istraživanja ukazuju da genetika igra važniju ulogu nego što se prije mislilo. Velike studije s milijunima sudionika pronašle su stotine genetskih regija povezanih s gihtom, piše Živim.
Također se istražuju načini za reaktiviranje enzima mokraćne kiseline (uricase), kojeg ljudi više nemaju funkcionalnog, a koji kod mnogih životinja razgrađuje mokraćnu kiselinu. Ovi pristupi su još u eksperimentalnoj fazi.
