Neobična britanska aristokratkinja – Mary Russell, vojvotkinja od Bedforda, rođena je na današnji dan prije 160 godina, 26. rujna 1865. pod imenom Mary Du Caurroy Tribe u gradiću Stockbridgeu u grofoviji Hampshire.
Bila je kći anglikanskog svećenika, a djetinjstvo je provela u Engleskoj, živeći kod tetke zajedno sa svojom sestrom, te pohađajući Cheltenham Ladies’ College. Sa šesnaest godina, otišla je u Indiju, pridružiti se svojim roditeljima, jer joj je otac bio arhiđakon u Lahoreu.
Indija ju je oduševila jer joj je pružala znatno više slobode nego viktorijanska Engleska: smjela je jahati, i to ne damski, i tako je s ocem prešla dobar dio Indije. Igrala je tenis, pa čak i kriket, što je za žene u Engleskoj bilo nezamislivo.
S 22 godine udala se za lorda Herbranda Russella. Time je dobila titulu lady Herbrand Russel. Njen suprug je 5 godina kasnije naslijedio svog brata na časti vojvode od Bedforda, pa je Mary postala vojvotkinjom.
Suprugova obitelj, čini se, nije bila pretjerano sretna s odabirom njihova sina. U pismima koja su izmjenjivali prije vjenčanja, to se jako lijepo vidi, jer je najbolje što mogu reći o svojoj budućoj snahi što je – Europljanka (najveći strah bio je da će se neodgovorni Herbrand oženiti Indijkom), ali "samo crkvenjakova kći".
Takav stav prema Mary postat će prepreka i kad se, 1888. godine, rodi jedino dijete ovog braka, sin Hastings. Na djedovo inzistiranje, Mary se našla praktički isključena iz odgoja svoga sina. Umjesto toga, okrenula se drugim aktivnostima, među kojima i vrlo nedamsko bavljenje streljaštvom.
Ubrzo je postala najbolja streljašica u Britaniji, a po rezultatima, samo je nekolicina muškaraca bila bolja od nje. Bila je i strastvena ribolovka, te je zabilježeno kako je jednom uhvatila 18 lososa, ukupne težine od 100 kilograma.
Vojvotkinja je utemeljila četiri bolnice u blizini obiteljskog dvorca Woburn Abbey. Taj je dvorac sjedište vojvoda od Bedforda i još je i danas u obiteljskom vlasništvu 15. vojvode od Bedforda. Mogućnosti rada u bolnici opet su joj se bitno smanjile zbog poimanja javnosti kako ono što se moglo i moralo u ratu i dalje nije damski u miru.
Osim humanitarnog rada, vojvotkinja se bavila neobičnim aktivnostima za svoj položaj i dob, kao što je upravljanje avionom. Jedan od razloga za to bio je što je patila od tinnitusa (zvonjave u uhu), a visine su joj navodno donosile ublažavanje tegoba.
Pilotsku je dozvolu dobila u dobi od 61 godine, i smjesta počela obarati rekorde.
Godine 1929. izvela je rekordni let iz Engleske do Indije i natrag u samo 8 dana, preletjevši 16.000 kilometara. Tada je već bila u 64. godini. Sljedeće godine preletjela je cijelu Afriku, krenuvši iz Engleske i sletjevši u južnoafrički Cape Town.
Vojvotkinja je poginula kad je u 72. godini pilotirala svojim avionom. U ožujku 1937. godine, bojeći se da joj zbog gluhoće koja ju je ipak sustigla i poodmakle dobi neće htjeti produžiti pilotsku dozvolu, krenula je obaviti posljednjih 56 minuta leta, koliko joj je nedostajalo do 200 sati potrebnih za produženje dozvole.
Uzletjela je avionom Gipsy Moth, po vrlo nepovoljnom vremenu. Kad se nije vratila ni nakon sat i pol, njen suprug se zabrinuo i počeo nazivati prijatelje pa i policiju. Usprkos opsežnoj potrazi, ni zrakoplov ni vojvotkinja nikad nisu pronađeni. Mary Russell nestala je u Sjevernom moru.
