Obitelj Prcović iz sela Pridvorci kod Trebinja proizvodi domaće pecivo i brašno samljeveno u mlinu iz 1477. godine, koji je kroz stoljeća, uz poljoprivredne proizvode, hranio ovaj kraj i bio u funkciji sve do devedesetih godina.
"Nakon tridesetak godina moj otac i ostali mještani Pridvoraca 2019. godine odlučili su obnoviti mlin, u kojem su svi odmah počeli mljeti žito za sebe, a moja je obitelj došla na ideju da pšenicu i kukuruz uzgajamo sami te od njih pravimo i brašno, ali i razna peciva, a onda smo u Nevesinju počeli kupovati heljdu i raž, jer ove žitarice ne uspijevaju na ovako niskoj nadmorskoj visini", priča Danilo Prcović.
Iako mladi, i on i njegova sestra svake subote na trebinjskoj tržnici prodaju ogromne količine kruha i uštipaka od domaćeg brašna, za koje, kako kažu, ni sami ne znaju točan broj, jer su količine zaista velike.
Ovaj je posao u početku bio mali obiteljski biznis obitelji Prcović, u kojoj se zna tko što radi, pa su Danilo i njegova sestra subotom na tržnici, ali i pomažu roditeljima, Danilo pomaže ocu i u mlinu, a njegova sestra majci kod kuće, u pripremi peciva.
"U početku smo prodavali samo brašno od kojeg smo pekli peciva i sebi pržili uštipke, ali su nas ljudi, dolazeći kupiti brašno, pitali zašto ne proizvodimo i peciva, osobito oni iz Dubrovnika i Herceg Novog, pa su nas čak pitali možemo li to voziti preko granice, jer bismo na njihovim tržnicama prolazili još puno bolje", nastavlja Danilo.
Prcovići su tako došli na ideju da proizvode i kruh i uštipke, pa ih subotom dovoze na trebinjsku tržnicu i od toga su napravili pravi brend.
Danilo, međutim, ističe da i ovako prolaze odlično te da su na ovaj način posao razvili toliko dobro da razmišljaju o tome da svoje proizvode na tržnicu donose i još nekim danom u tjednu, o čemu će naknadno odlučiti.
"Mi smo prvo počeli s prodajom brašna u mlinu, ali je to bio mali problem jer bi nas mušterije zvale telefonom, pa dok nas pronađu, zato smo odlučili napraviti ovaj štand na tržnici i tu donosimo i brašno od domaće pšenice i kukuruza, kao i heljde i raži koje nabavljamo iz Nevesinja", kaže ovaj vrijedni mladić.
Kruh i uštipke ranije su pripremali kod svoje kuće, ali je potražnja ubrzo porasla toliko da to jednostavno nisu mogli stići na taj način, pa su došli na novu ideju, da u svome selu naprave malu pekarsku radionicu.
Budući da su od prodaje skupili nešto novca, počeli su nabavljati i strojeve, pa su u svoju malu radionicu nabavili peć i mikser, a zatim i takozvanu dagaru, koja služi za prženje uštipaka, a radi na plin i prži uštipke na suncokretovu ulju.
"Sada mlin radi, kako bi se reklo, punom parom, iako bi mogao raditi i brže, pod većim vibracijama, jer su, kako su stari ljudi pričali, mlinovi mogli u sat vremena samljeti stotinu kilograma brašna, ali mi to ne želimo forsirati, pa reguliramo tok vode na nešto manju brzinu i opet sve postižemo u optimalnim rokovima", nastavlja Danilo priču.
Budući da ovaj kruh iz domaće radinosti može stajati najmanje pet dana, a mušterije tvrde da to može biti i cijeli tjedan, nerijetko im se događa da kupci iz Herceg Novog, Dubrovnika, ali i oni iz Trebinja, kod Prcovića kupe i tjedne potrebe kruha, pišu Nezavisne.
"Ima ljudi koji kupe osam do deset komada kruha kako bi podmirili tjedne potrebe, od subote do subote, iako često pitaju dolazimo li još kojim danom u tjednu kako bi se vratili po dodatnu kupnju, pa razmišljamo da na tržnicu izlazimo i još jednim danom u tjednu, o čemu ćemo obavijestiti svoje mušterije", završava priču Danilo.
