Bitka na Leškom polju, u kojoj je njemački kralj Oton I., predvodeći njemačko-češku feudalnu vojsku, pobijedio Mađare odigrala se 10. kolovoza 955. godine. Leško polje (Lechfeld) nalazi se uz rijeku Lech, južni pritok Dunava u Bavarskoj
U historiografiji se tu bitku obično predstavlja kao prekretni događaj u zaustavljanju mađarskih prodora prema zapadu Europe. Prethodno su, naime, Mađari pustošili područja današnje Francuske, Njemačke, Italije pa i Španjolske.
Sraz dviju vojski dogodio se uz rijeku Lech 20-ak kilometara južno od Augsburga i trajao do 12. kolovoza, pa je neki povjesničari nazivaju i Bitkom na rijeci Lech ili Bitkom kod Augsburga
Mađare je u Bitki na Leškom polju predvodio vojskovođa Bulcsú, zajedno s plemenskim vođama Lelom i Surom. Otonova vojska potpuno je razbila Mađare, a Bulcsú je smaknut.
Nakon poraza Mađari su preuzeli sjedilački način života te prihvatili kršćanstvo, čime se europa demografski stabilizirala prvi put od vremena Seobe naroda.
Njemački kralj Oton I. proslavio se tom pobjedom, a nekoliko godina kasnije (962.) okrunjen je u Rimu za cara Svetog Rimskog Carstva. Prozvan je Otonom I. Velikim, a stečenim autoritetom stvorio je jezgru buduće njemačke nacionalne države.
Mađari su nomadski i konjanički narod porijeklom s Urala, koji je prošao kroz Pontsku stepu te se oko 895. godine pojavio na području Panonske nizine, unutar karpatskog luka.
Tijekom idućih šezdeset godina, u svojim su pljačkaškim pohodima poharali: Velikomoravsku Kneževinu, koju su uništili 907, karolinške posjede; njemačke zemlje te područja sve do juga Italije, nakon čega bi se vraćali nazad s ogromnim količinama plijena i roblja.
U Hrvatsku, kojom je tada vladao Tomislav, provalili su 914. i 921. godine, ali ih je hrvatski vladar natjerao natrag na ranije osvojeno područje Panonske nizine, pri čemu se 917. zametnula bitka na području rijeke Drave u kojoj su Hrvati pobijedili.
Mađari su tijekom lipnja/srpnja 955. godine poharali Bavarsko Vojvodstvo hordom koju je činilo desetak tisuća lakih konjanika, pješaka i opsadnih sprava, želeći tako privući na sebe glavnu njemačku vojsku, koju su željeli uništili u bitci na otvorenom polju. Potom su opsjeli grad Augsburg.
Kako bi razbio opsadu Augsburga, njemački kralj Oton, krenuo je ususret Mađarima sa svojih osam tisuća teških konjanika razdijeljenih u tri legije.
Nakon što su se Mađari organizirano povukli. Oton se, pak, nije odmah upustio u potjeru za njima, već se vratio za Augsburg. Tamo je prenoćio, te odaslao glasnike na sve strane, kako bi pozvao sve raspoložive njemačke snage da se priključe blokadi prijelaza rijeka, što bi Mađarima blokiralo povratak u njihovu domovinu.
Dana 11. i 12. kolovoza, raniji mađarski neuspjeh pretvorio se u katastrofu, kada su žestoke kiše i poplave usporile njihovo povlačenje, a Nijemcima omogućile da ih dostignu i unište. Vođe mađarske vojske bili su uhvaćeni živi a zatim odvedeni u Augsburg i obješeni.
Godine 1001., mađarski vođa, rodnoga imena Vajk, pod papinim je pokroviteljstvom pokršten i okrunjen za kralja uzevši ime Stjepan I. Krunidba kralja Stjepana, bila je kraj nomadskog razdoblja mađarske povijesti te je označila početak Ugarskog Kraljevstva.
