Odakle potječu frazemi "kocka je bačena" i "prijeći Rubikon"?

Prijeći Rubikon i danas znači donijeti neku riskantnu odluku nakon koje nema povratka. Naime, Rubikon je rijeka u Italiji južno od koje nijedan rimski vojskovođa nije smio povesti vojsku u vrijeme Rimske Republike.

Slavni rimski vojskovođa, istaknuti političar, govornik i pisac Gaj Julije Cezar (latinski Caius Julius Caesar, 100. – 44. prije Krista) svojim izrekama i vojnim postignućima motivirao nastanak frazema 'kocka je bačena' i 'prijeći Rubikon'.

Da bismo shvatili motivaciju navedenih frazema, pogledajmo ukratko njegov životopis.

Gaj Julije Cezar potomak je poznate patricijske obitelji. Rodbinske veze olakšale su mu, još kao mladiću, uspon u političkoj karijeri. Tijekom diktature Lucija Kornelija Sule, koji je bio u sukobu s Cezarovim rođakom Gajom Marijem, udaljen je iz politike i okreće se vojničkomu pozivu.

Sudjelovao je u ratovima u Maloj Aziji, borio se protiv gusara na Egejskome moru, a nakon toga ponovno se politički aktivirao te bio pretor i propretor u Španjolskoj. Prvi trijumvirat s Markom Licinijem Krasom i Gnejom Pompejom sklopio je 60. godine pr. Kr., a kao konzul proveo je agrarnu reformu.

Nastavio je i s vojnim pohodima: pokorio je Galiju, borio se protiv Germana, izveo je dvije neuspješne invazije na Britaniju. Nakon Krasove smrti sukobio se s Pompejom i Rimskim senatom, krenuo
je s vojskom na Rim i protjerao političke protivnike.

Julije Cezar donio je upravo na današnji dan, 10. siječnja 49. pr. Kr. odluku da prijeđe rijeku Rubikon sa svojom 13. legijom i uputi se prema Rimu. Tim su činom i Cezar i njegovi legionari automatski osuđeni na smrt po rimskom zakonu. 

Prelazak Rubikona

Pri prelasku rijeke Rubikon sa svojim postrojbama izrekao je čuveno Alea iacta est! - Kocka je bačena! (jer više nije bilo povratka) i tako započeo građanski rat protiv Pompeja i Senata. U tome je ratu porazio Pompeja i progonio ga do Egipta, u kojemu je učvrstio rimski utjecaj i postavio na prijestolje Kleopatru.

Nakon pobjede u Judeji i Siriji umjesto iscrpnoga izvještaja uputio je Senatu kratku poruku koja je u povijesti zapamćena kao najsažetiji vojni izvještaj: Veni, vidi, vici! (Dođoh, vidjeh, pobijedih!).

Vrativši se u Rim, odbio je preuzeti vlast kao imperator (Ime mi je Cezar, a ne imperator!), iako je prihvatio diktatorske ovlasti. Potkraj života porazio je preostale protivnike u Africi i Španjolskoj te ugušio ilirski ustanak.

Vrativši se kao pobjednik, zaželio se mira. Pokušao se pomiriti s političkim protivnicima, čak je proglasio opću amnestiju i povećao broj senatora.

Osim reforma vojske i uprave, proveo je i reformu kalendara (julijanski kalendar), a svoje je vojničke pothvate opisao u memoarima Galski rat (De bello Gallico) i Građanski rat (De bello civili).

Ubijen je u uroti političkih protivnika predvođenih Markom Junijem Brutom i Longinom Gajem Kasijem. Na samrti je izrekao čuvenu rečenicu: Etiam tu, mi fili (Brute)! (Zar i ti, moj sine (Brute)!), kojom i danas označujemo izdaju koju su počinili nečiji bližnji. 

Kocka je bačena

Frazem kocka je bačena značenja 'odluka je pala, sve je riješeno' upotrebljava se u prigodama donošenja važnih sudbinskih odluka ili pri prijelomnim događajima nakon kojih nema povratka.

Frazem je prijevod poznate latinske izreke alea iacta est, koju je rimski biograf Gaj Svetonije Trankvil (latinski Gaius Suetonius Tranquillus) pripisao Juliju Cezaru.

Modificirajući poznatu grčku izreku kocka neka bude bačena (grčki ἀνερρίφθω κύβος), koju je pored drugih citirao i starogrčki komediograf Menandar, Cezar ju je, dakle, izrekao pri prelasku rijeke Rubikon. Međutim, Grci su je upotrebljavali u drukčijemu smislu, uglavnom kad je bila riječ o poigravanju sa srećom.

I frazem prijeći/prelaziti Rubikon u značenju 'donijeti/donositi veliku (neopozivu, sudbinsku) odluku, učiniti/činiti odlučan korak' motiviran je istim povijesnim događajem. Prelazak Rubikona bio je presudan trenutak u životu Gaja Julija Cezara, ali i u povijesti Rimske Republike.

Rubikon (latinski Rubico) antičko je ime za rječicu na sjeveru Italije (vjerojatno je to rječica Fiumicino u talijanskoj povijesnoj pokrajini Romagni), koja je u Cezarovo doba bila prirodna granica između rimskih provincija i Cisalpinske Galije.

Imala je posebnu važnost u rimskome pravu jer je nijedan vojskovođa nije smio prijeći sa svojim postrojbama. Cezar je pri povratku iz Galije trebao raspustiti svoje legije, što on nije učinio te je izazvao građanski rat.

I ovaj je frazem, poput 'kocka je bačena', proširen u mnogim europskim jezicima. (Izvor: Hrčak)