Sjećate li se navlaka s rupom u sredini? Poznato zašto su ih imale gotovo sve kuće

Ako ste odrasli 70-ih, 80-ih ili 90-ih, velika je šansa da ste barem jednom pokušali "uhvatiti" poplun (perjanicu) kroz onaj neobični otvor u sredini navlake, romb, kvadrat ili krug koji je zbunjivao djecu, a starijima bio sasvim normalan.

Danas ih gotovo više i nema. Moderni popluni dolaze s patentnim zatvaračima, skrivenim dugmadima ili otvorima na dnu.

No nekada je gotovo svaka kuća imala upravo ovakav tip navlake, s otvorom točno u sredini. I nije bio tu bez razloga.

Nije bio dizajn

U vrijeme kada su se koristile teške perjanice punjene perjem, navlaka nije bila samo dekoracija, nego prije svega alat za svakodnevno održavanje posteljine. Popluni su bili:,teški, glomazni, često nepravilnog oblika.

A sam otvor u sredini omogućavao je nešto što danas gotovo i ne radimo, ručno raspoređivanje punjenja.

Umjesto da poplun "gurate" kroz uzak otvor sa strane, kroz sredinu ste mogli: uhvatiti ga iznutra, protresti i poravnati, lakše ga namjestiti u kutove. Drugim riječima - posao koji danas traje dvije minute tada je bio prava mala gimnastika.

Vrijeme bez patenata i dugmadi

Još jedan razlog je vrlo jednostavan, industrija i štednja. Masovna proizvodnja tekstila u bivšoj Jugoslaviji i istočnoj Europi bila je usmjerena na: što jednostavnije krojeve, manje dodataka, bržu izradu.

Patentni zatvarači i dugmad bili su skuplji, zahtijevali dodatni rad. Zato su se navlake šivale kao dva komada tkanine, s otvorom u sredini, brzo, jednostavno i funkcionalno.

"Disanje" perja i rjeđe pranje

Važno je razumjeti i kako se tada koristila posteljina. Popluni punjeni perjem nisu se često prali, često su se samo provjetravali. Zato je navlaka imala još jednu funkciju, olakšati cirkulaciju zraka.

Duvet, odnosno perjanica, u Europi se koristi stoljećima upravo zbog topline i izolacije, ali je istovremeno zahtijevala zaštitu jer se teško održavala. Otvor u sredini omogućavao je: lakše "disanje" materijala, brže sušenje,manje zadržavanja vlage.

Istočnoeuropski "potpis" u spavaćoj sobi

Zanimljivo je da ovakav tip navlake nikada nije bio univerzalan. Bio je karakterističan za: bivšu Jugoslaviju, Češku i Slovačku, Poljsku i Mađarsku. Drugdje u Europi razvili su se drugačiji sustavi, uglavnom s otvorima na dnu ili bočnim zatvaračima.

Danas se standard promijenio jer popluni dolaze u standardnim dimenzijama, lakši su i tehnologija izrade je napredovala.

Zašto su nestale? Jednostavno više nisu bile potrebne. Moderni popluni: imaju ravnomjernu raspodjelu punjenja, lakši su za održavanje, često se peru zajedno s navlakom. A patentni zatvarači i skrivena kopčanja postali su standard, piše Slobodna Dalmacija.

Mala stvar koja budi velika sjećanja

Ipak, taj mali romb u sredini za mnoge nije samo tehnički detalj. To je bio nezamjenjiv zvuk perja koje šušti dok namještaš krevet, jutarnje spremanje sobe kod bake, borba s poplunom koji "ne sluša".

Jedan od onih sitnih, gotovo zaboravljenih detalja koji nas vraćaju u vrijeme kad je i obična navlaka imala svoju priču.