Švicarska savezna obavještajna služba najavila je da će napokon otvoriti dugo zapečaćene spise o zloglasnom nacističkom ratnom zločincu Josefu Mengeleu, no još nije poznato kada će se to dogoditi.
Mengele je nakon Drugog svjetskog rata pobjegao iz Europe, a godinama se nagađalo da je boravio u Švicarskoj unatoč međunarodnoj tjeralici. Povjesničari su više puta tražili pristup spisima, no švicarske vlasti dosad su to odbijale, piše BBC.
Josef Mengele bio je liječnik u njemačkom Waffen SS-u, raspoređen u logor smrti Auschwitz u okupiranoj Poljskoj. Ondje je odlučivao tko će od pridošlih zatvorenika biti odmah poslan u plinske komore. Procjenjuje se da je u Auschwitzu ubijeno 1,1 milijun ljudi, od čega oko milijun Židova.
Zbog svoje uloge i okrutnosti postao je poznat kao Anđeo smrti. Također je izdvajao zatvorenike, uglavnom djecu i blizance, za sadističke medicinske eksperimente, nakon kojih bi ih također usmrtio.
Nakon rata, Mengele je, poput mnogih visokopozicioniranih nacista, odbacio uniformu i promijenio ime. Uz pomoć lažnog identiteta, u švicarskom konzulatu u Genovi izdana mu je putna isprava Crvenog križa, koju je iskoristio za bijeg u Južnu Ameriku. Crveni križ, koji se kasnije ispričao zbog propusta, takve je dokumente izdavao tisućama raseljenih osoba diljem Europe, no uspjeli su ih se domoći i nacisti koji su bježali od pravde.
Iako je iz Europe pobjegao 1949., poznato je da je Mengele 1956. bio na skijanju u švicarskim Alpama sa sinom Rolfom. Službeno, ostatak života proveo je u Južnoj Americi. No, švicarska povjesničarka Regula Bochsler oduvijek je sumnjala da se Mengele vraćao u Švicarsku, osobito nakon što je 1959. za njim raspisana međunarodna tjeralica. Istražujući ulogu Švicarske kao tranzitne zemlje za naciste, otkrila je da je u lipnju 1961. austrijska obavještajna služba upozorila švicarske kolege da Mengele putuje pod lažnim imenom i da bi se mogao nalaziti na njihovu teritoriju.
U međuvremenu je Mengeleova supruga unajmila stan u Zürichu i zatražila stalni boravak. "Čini se da postoje dokazi da je Mengele 1959. planirao put u Europu. Zašto je gospođa Mengele unajmila stan u Zürichu?", izjavila je povjesničarka za BBC.
Stan se nalazio u skromnom predgrađu, iako si je obitelj Mengele mogla priuštiti znatno luksuzniji smještaj, no bio je blizu međunarodne zračne luke. Bochsler je uspjela dobiti uvid u züriške policijske spise koji su potvrdili da je stan 1961. bio pod nadzorom. Policija je čak zabilježila gospođu Mengele kako vozi svoj Volkswagen u pratnji nepoznatog muškarca. No, je li to bio njezin suprug, ostaje nepoznato.
Uhićenje traženog ratnog zločinca poput Mengelea uključivalo bi švicarsku saveznu policiju. Bochsler je 2019. od Švicarskog saveznog arhiva zatražila uvid u njihove spise, no zahtjev joj je odbijen. Spisi su proglašeni tajnima do 2071. godine zbog nacionalne sigurnosti i zaštite šire obitelji. Nije bila jedina; prošle godine isto je pokušao i njezin kolega, povjesničar Gérard Wettstein, ali i on je odbijen.
"Činilo se smiješnim. Dok god su spisi zatvoreni do 2071., to samo potpiruje teorije zavjere i svi govore 'sigurno nešto skrivaju'", rekao je Wettstein za BBC. Odlučio je sudski osporiti odluku, a za skupi je proces pokrenuo javno prikupljanje sredstava.
"U samo nekoliko dana prikupili smo 18.000 švicarskih franaka", kazao je. Pritisak je urodio plodom i Švicarska savezna obavještajna služba napokon je popustila. U izjavi objavljenoj ovog mjeseca navodi se: "Podnositelju žalbe bit će omogućen pristup spisu, pod uvjetima i zahtjevima koji tek trebaju biti definirani."
Ne vjeruju svi da će spisi otkriti mnogo o samom Mengeleu. Sacha Zala, predsjednik Švicarskog povijesnog društva, "apsolutno je siguran da u njima nema ničeg relevantnog o Mengeleu", ali smatra da bi se mogli spominjati strana obavještajna služba ili strani doušnici.
Krajem 1950-ih izraelski Mossad aktivno je lovio nacističke zločince, pa Zala sumnja da su možda bili u kontaktu sa Švicarcima, što bi vlastima dalo razlog da spise drže tajnima. "To pokazuje glupost procesa deklasifikacije koji se vodi bez povijesnog znanja. Administracija je na ovaj način sama poticala teorije zavjere", smatra Zala.
Drugi povjesničari, poput Jakoba Tannera, kažu da tajnost spisa više govori o Švicarskoj nego o Mengeleu.
"To je sukob između nacionalne sigurnosti i povijesne transparentnosti, a u Švicarskoj često prevagne nacionalna sigurnost."
Tanner je bio član Bergierove komisije koja je 1990-ih istraživala odnos neutralne Švicarske s nacističkom Njemačkom. Dobro mu je poznata švicarska osjetljivost na ulogu u Drugom svjetskom ratu, kada su židovske izbjeglice odbijane na granici, a banke zadržavale novac obitelji ubijenih u logorima. "Problem za demokratsku državu je što su ti spisi i dalje zatvoreni", tvrdi Tanner.
Tanner smatra vjerojatnim da je Mengele bio u Švicarskoj 1961. godine. Nakon što je Mossad 1960. u Argentini uhitio Adolfa Eichmanna, postoje dokazi da su se drugi nacisti u Južnoj Americi osjećali ugroženima i da su Europu smatrali sigurnijom. Jednom je povjesničaru iz Bergierove komisije 1999. nakratko dopušten uvid u dio spisa, nakon čega je zaključio da je nemoguće dokazati ili opovrgnuti Mengeleovu prisutnost u Švicarskoj. Spisi su potom ponovno zapečaćeni.
Datum objave spisa još nije određen, a formulacija o "uvjetima i zahtjevima" zvuči zlokobno povjesničaru Wettsteinu. "Bojim se da ćemo dobiti spis koji će biti više zacrnjen nego transparentan", kaže on. Bochsler dijeli njegovu zabrinutost. "Uopće im ne vjerujem. Bojim se da će izgledati kao Epsteinovi spisi. Zašto su ti Mengeleovi spisi bili tako dugo zatvoreni?"
Mengele nikada nije uhićen ni osuđen za svoje zločine. Umro je u Brazilu 1979. i pokopan pod lažnim imenom. Njegovo tijelo ekshumirano je 1985., a identitet je DNK analizom potvrđen tek 1992. godine.
No, ključna pitanja ostaju bez odgovora. Je li ikada boravio u Švicarskoj nakon što je za njim raspisana tjeralica? Jesu li ga švicarske vlasti previdjele ili su namjerno zažmirile kako bi izbjegle neugodnu pozornost? Ili je sve, kao i mnogo toga vezano uz Mengelea, samo glasina? "Možda nikada nećemo doznati pravu istinu", zaključuje Wettstein. "Nikada nećemo znati je li bio ovdje ili ne, ali možda možemo steći barem jasniju sliku."