Posljednji čin nacističke melodrame: Samoubojstvo Hitlera i Eve Braun

Na današnji dan, 30. travnja 1945. Adolf Hitler je izvršio samoubojstvo. Njegovo tijelo, kao i tijelo Eve Braun, nađeno je spaljeno u blizini Führerova bunkera. Sovjetska Crvena armija koja je samo nekoliko dana nakon njihova samoubojstva zauzela Berlin otkrila je njihove ostatke.

Šef KBG-a Jurij Andropov naredio je da se nađeni ostaci bace u rijeku kako bi se spriječilo njihovo pretvaranje u središte nacističkog kulta. Ostatke njihovih leševa sovjeti su najprije pokopali u Magdeburgu. Međutim, kad je 1970. godine KGB trebao predati tu lokaciju Istočnoj Njemačkoj, Sovjeti su odlučili uništiti ostatke kako se nikada ne bi moglo napraviti spomen-mjesto za okupljanje neonacista.

Ponovno su spalili ostatke i pepeo prosuli u rječicu Biederitz, pritoku Labe, pokraj Magdeburga. Ipak, Sovjeti su zadržali dio Hitlerove čeljusti, kao i komad lubanje. Ti su ostaci završili u Državnom arhivu u Moskvi.

Teorije zavjere i naknadni dokazi

Kako su tamo bili čuvani godinama daleko od javnosti razvile su se razne teorije zavjera prema kojima je on, poput nekih drugih visoko pozicioniranih nacista, uspio pobjeći iz svog bunkera te se podmornicom prebaciti do Argentine.

Ekipa francuskih znanstvenika odlučila je provjeriti sačuvane ostatke Hitlerovih zuba i lubanje u Moskvi i odgovoriti jednom zauvijek na pitanje je li Hitler umro u Berlinu ili je zaista uspio, kako teoretičari zavjera tvrde, pobjeći podmornicom i odživjeti život u Južnoj Americi. Cilj je bio pregledati lubanju i odgovoriti na pitanje je li uzeo cijanid i pucao si u glavu.

Hitlerovi ostaci lubanje i čeljusti idu u prilog teoriji da je on doista i umro u Berlinu. Znanstvenicima je bilo dopušteno pregledati fragment lubanje s rupom na lijevoj strani, a koja je svojim crnim pougljenilim rubovima upućivala da je potekla od metka. No, ekipi nije bilo dozvoljeno uzimanje uzorka lubanje.

Na osnovu viđenog tim stručnjaka smatra da ona u potpunosti odgovara radiografskim snimkama Hitlerove lubanje koje su napravljene godinu dana prije njegove smrti.

"Odali" ga zubi

Hitler je imao katastrofalne zube i bolesti desni, pa, kažu da je pred kraj života ima neugodan zadah. Katastrofalna čeljust je još jedna potvrda da je ovdje doista riječ o Hitlerovoj lubanji. Naime, u trenutku smrti imao je samo četiri zuba dok je ostatak zuba činila skupa protetika u ustima.

Takva situacija forenzičarima je uvelike olakšala identificiranje ostataka čeljusti kao njegove. Analiza zuba potvrdila je i da je bio vegetarijanac. Plavičaste mrlje otkrivene na zubima idu u prilog uzimanja cijanida.

Glavni voditelj studije Philippe Charlier je izjavio: "Zubi su autentični, nema sumnje". Zaključak je da je Hitler život završio u berlinskom bunkeru i da je uzeo cijanid nakon čega si je pucao u glavu, ali ne u usta.

Staljin je micanjem Hitlerovih ostataka odlučio zavarati svijet, što mu je na neki način i uspjelo sudeći prema broju i rasprostranjenosti teorija zavjera koje kruže oko Hitlerova kraja.

Samoubojstvo Hitlera i Eve Braun

Nakon što je Hitler shvatio da je rat izgubljen doživio je živčani slom. Unatoč toj spoznaji odlučio je ostati u Berlinu do kraja. No, kada je saznao za smrt talijanskog diktatora odlučio si je oduzeti život. Mussolinijevo tijelo je bilo nakon smaknuća javno izloženo, i pri tome je bilo zlostavljano na razne načine.

Upravo je zbog toga Hitler donio odluku da mu tijelo bude spaljeno, kako ne bi “doživio” sličnu stvar. Eva je odlučila ostati s njim, zbog čega su stupili u brak, trideset i šest sati prije zajedničkog samoubojstva.

Uoči samoubojstva Hitler se savjetovao s liječnikom oko najsigurnijeg načina izvršenja samoubojstva te je odluka pala. Dan prije samoubojstva Hitler je dao cijanid svojoj njemačkoj ovčarki Blondi, jer nije želio da padne živa u ruke Crvenoj armiji. Hitler je izvršio samoubojstvo pištoljem i cijanidom dok je Eva posegnula samo za cijanidom.

Skončali su na kauču u berlinskom bunkeru nešto više od 7 m ispod zemlje. To je bio "posljednji čin nacističke melodrame", kako je pribilježio povjesničar Hugh Trevor-Roper.

Hitler je ostavio pisane upute što treba učiniti s njihovim tijelima. Za izvršenje je zadužio svog vozača i pomoćne časnike. Tijela im je trebalo iznijeti preko stubišta kroz izlaz za hitne situacije te ih spaliti i potom pokopati u vrtu.

Kako spaliti tijela u opkoljenom Berlinu

Hitler je svom osobnom tajniku Martinu Bormannu rekao da ih što prije kremiraju. Najveći problem s kojim su se suočili njegovi suradnici bio je kako doći do benzina za kremiranje tijela. Ruske snage bile su toliko blizu Hitleru da nije bilo moguće dopremiti benzin s nekog drugog mjesta u Berlinu.

Jedina je mogućnost bila isisavati benzin iz okolnih oštećenih vojnih vozila. Zahvaljujući tome došli su do oko 200 litara benzina.

Hitlerov vozač i pomoćni časnik Otto Günsche, kao i firerov sobar Hans Linge prenijeli su tijela u vrt dok su ruske granate padale na to područje, stvarajući izmaglicu oko njih i unoseći sve veći nemir. Spomenuti su zajedno s najbližim Hitlerovim suradnicima i zaštitarima zalili tijela benzinom. Sve se to odigravalo pod nadzorom Bormanna i Goebbelsa.

Problem je bio što tijela nisu bila u potpunosti uništena, a ponestalo je već benzina pa je postupak ponovljen u ostatku poslijepodneva, nakon što je nabavljeno još goriva za dovršenje postupka. Potpuna kremacija na otvorenom je teško izvediva zbog čega su njihova pougljenjena tijela pokopana u plitkom krateru od granate, koja je uništila dvorišno-vrtni prostor bunkera.

Uz njih su pokopana i Hitlerova dva psa. Uz Blondi tu je bilo i njezino štene koje je Hitler nazvao Wolf prema značenju svog imena, Adolf (plemeniti vuk).

Međutim, kao što je naprijed navedeno, vrlo brzo tijela su otkrili Sovjeti.

(Izvor: Povijest.hr)