Prije 85 godina: Hitlerov specijalni vlak i kapitulacija Jugoslavije

Vojska Kraljevine Jugoslavije potpisala je bezuvjetnu kapitulaciju pred snagama Hitlerovog Trojnog pakta 17. travnja 1941. godine. Time je Adolf Hitler efektivno osvojio jugoslavensko područje i to nakon samo 11 dana ratovanja.

Zanimljivo je proučiti gdje se Hitler osobno nalazio u doba napada na Jugoslaviju. Naime, on se 10. travnja, upravo na dan proglašenja NDH, uputio iz Berlina specijalnim vlakom (Sonderzug) u smjeru Jugoslavije.

Prošao je kroz München i kroz veći dio Austrije te se na kraju zaustavio na željezničkoj pruzi nadomak Štajerske, svega 50-tak kilometara od Jugoslavije. Radilo se o malom mjestu imena Mönichkirchen.

Hitlerov vlak

Hitlerov su vlak postavili na izlazu iz željezničkog tunela kod Mönichkirchena. Ondje je bila i lokalna željeznička postaja, a u blizini i hotel imena Mönichkirchnerhof. Cijela ta lokacija poslužila je Hitleru kao sjedište stožera i ondje je ostao čak 14 dana.

Za to vrijeme, upravo na današnji dan, kapitulirala je Jugoslavija. Hitlerov tamošnji stožer imao je čak i službeni naziv Führerhauptquartier Südost (hrv. Führerov glavni stožer Jugoistok).

Hitler je ondje 20. travnja proslavio 52. rođendan, pri čemu je održan koncert ispred vlaka. Zanimljivo je da su Hitlera kod Mönichkirchena došli posjetiti talijanski ministar grof Ciano, mađarski regent admiral Horthy i bugarski kralj Boris, zacijelo u pokušajima da im Hitler prepusti dijelove osvojene Jugoslavije.

Podjela Jugoslavije

Sile Osovine odlučuju teritorijalno podijeliti Jugoslaviju: sjeveroistočni dio područje današnje Slovenije (s oko 800.000 stanovnika) pripaja sebi Njemačka, jugozapadno područje sebi pripaja Italija (s Ljubljanom i oko 330.000 stanovnika; krajnje zapadni dio Slovenije s Goricom i Koprom je još od kraja I. svjetskog rata bio u sastavu Italije), a najistočniji dio Slovenije uz Muru (s oko 100.000 stanovnika) pripaja svojem državnom području Mađarska.

Mađarska je proglasila također i aneksiju hrvatskog Međimurja i današnje hrvatske Baranje, kao i Bačke - glavnog dijela današnje Vojvodine između rijeka Dunava i Tise. Na područjima koje su 1941. godine pripojena Mađarskoj živjelo je tada 1.146.000 stanovnika.

Područje koje približno odgovara današnjoj Crnoj Gori proglašavaju Talijani Kraljevinom Crnom Gorom, kao dijelu Taljanskog Imperija s talijanskim kraljem Viktorom Emanuelom III. kao nositeljem suvereniteta.

Bugarska pripaja svojem državnom teritoriju glavninu današnje Makedonije, krajnji jugoistočni dio Kosova, te dio južne Srbije oko Vranja. Na području koje je zauzela Bugarska živjelo je tada 1.260.000 stanovnika.

Talijani pripajaju zapadni dio današnje Makedonije i većinu Kosova Kraljevini Albaniji, kao dijelu Talijanskog imperija.

Od preostalog dijela teritorija osnivaju se Srbija pod Milanom Nedićem, te Nezavisna Država Hrvatska s Antom Pavelićem na čelu. Srbiju drže pod okupacijom Nijemci, čije vojne snage pod kontrolom drže također i sjeveroistočni dio Nezavisne Države Hrvatske.

Posljedice okupacije Jugoslavije

Kao posljedica ulaska u rat koji se vodio između velikih sila, od 15,5 milijuna stanovnika koji su živjeli na području Kraljevine Jugoslavije do njenoga raspada izginulo je oko 1 milijun, od čega približno polovica otpada na pripadnike raznih međusobno sukobljenih vojnih formacija, a preostali dio na civile.

Nacije koje su u istom golemom ratu sudjelovale uz više opreza imale su znatno manje gubitke; tako Italija 457.000 mrtvih (301.400) u populaciji od 45 milijuna, Ujedinjeno kraljevstvo 450.700 (383.600 vojnika) u stanovništvu od 48 milijuna, Francuska 567.600 (217.600 vojnika) u stanovništvu od 42 milijuna.

Čak je i Finska - koja je više godina ratovala s moćnim Sovjetskim Savezom - s 97.000 mrtvih (u tome najviše vojnika, 95.000) u stanovništvu od 3,8 milijuna ljudi - pretrpjela manje gubitke od naroda na području Kraljevine Jugoslavije, koje je postalo poprištem teških sukoba i proganjanjima civilnog stanovništva, te ubijanju ratnih zarobljenika tijekom II. svjetskog rata.

Gubitke poput onih koje je trpjelo stanovništvo na području bivše Kraljevine Jugoslavije zabilježeni su još jedino u Grčkoj, te u dijelu Europe zahvaćenom najvećim ratnim događanjima: Sovjetskom Savezu, Poljskoj, Litvi i Njemačkoj.

Prema procjenama demografa iz 1980-ih godina, od ukupnog broja žrtava rata, 207.000 otpada na Hrvate, 487.000 na Srbe, 86.000 na Bošnjake, 50.000 na Crnogorce, 60.000 na Židove, 32.000 na Slovence, 27.000 na Rome, 26.000 na Nijemce (koji su bili stanovnici na tom području), 7.000 na Makedonce, 6.000 na Albance, 5.000 na Mađare i 21.000 na ostale etničke skupine.

Prema novijim demografskim izračunima, broj poginulih Hrvata bio bi u tom razdoblju nešto veći oko - 384.000 Hrvata i oko 160.000 Bošnjaka - a broj poginulih Srba nešto manji od tih izračuna iz 1980-ih godina.  (Izvor: Wikipedia)