Travanjski rat – napad Trećeg Reicha na Jugoslaviju

Na današnji dan prije 85 godina, 6. travnja 1941., vojne snage Hitlerovog Trećeg Reicha i njegovih saveznika izvršile su invaziju na Kraljevinu Jugoslaviju, nakon što se ona odbila priključiti njihovom Trojnom paktu.

Odluku o napadu na Jugoslaviju donio je Adolf Hitler 27. ožujka, nakon državnog udara u Beogradu koji je Sile Osovine uvjerio da se ne mogu osloniti da Jugoslaviju neće u suradnji s Ujedinjenim Kraljevstvom ugroziti vojnu poziciju Njemačke i Italije.

Vojni udar u Beogradu se zbio baš u vrijeme kada se 58 000 britanskih, australskih i novozelandskih vojnika iskrcavao na kopneno području Grčke, nakon što su već uspostavili snažno uporište na grčkom otoku Kreti.

Već u ranim jutarnjim satima Luftwaffe je bombardirala Beograd ubivši 2.271 osobu, većinom civile. Njemačka, talijanska, bugarska i mađarska kopnena vojska istovremeno su sa svih strana prodrle u Jugoslaviju.

Glavna udarna snaga bila je Druga armija njemačkog Wehrmachta s čak 11 divizija, koja je napala iz smjera Klagenfurta, Graza i Nagykanizse.

Jugoslavenska vojska bila je u potpunom rasulu, tako da nije pružen gotovo nikakav otpor napadačima. Jugoslavenski štab imao je, doduše, plan zaustaviti napadače rušenjem mostova na rijekama Savi i Uni, kako bi se mogao organizirati otpor u gorskim dijelovima Bosne.

Ipak, svi su ti planovi propali unatoč tome što su doista minirani i srušeni svi mostovi na Savi nizvodno od Siska. Mladi kralj Petar Karađorđević 14. travnja pobjegao je iz zemlje preko nikšićkog aerodroma, a sa sobom je ponio i cjelokupne državne zlatne rezerve. Jugoslavenska je vojska kapitulirala tri dana kasnije.

Cijeli događaj u povijesti je ostao poznat kao Travanjski rat (ili Direktiva br. 25, ponegdje Aprilski rat) .

Sile Osovine su bez poteškoća porazile, okupirale i razdijelile Kraljevinu Jugoslaviju, ali neki autori iznose da je tajno pripremani napad Trećeg Reicha na SSSR - bio odgođen za nekoliko tjedana; posljedično su njemačke snage zauzele do početka oštre ruske zime 1941. godine nešto manji teritorij, nego što bi bile u stanju bez napada na Jugoslaviju.

Pri tome, valja imati u vidu da su radi onemogućavanja uspostave britanskog fronta na području Grčke bile njemačke snage već upućene u Grčku, sa zadatkom invazije na tu zemlju koja se odranije branila od napada Italije: osobito snažni njemački oklopni prodor - snagama dovedenih za sukob s Britancima - na prostor Makedonije će već prvog dana posve poremetiti jugoslavenski ratni plan i zapravo odlučiti rat.

Glavnu prijetnju Nijemcima na području Jugoistočne Europe nije predstavljala tehnološki zastarjela vojska nesložne jugoslavenske države – nego vojne snage Britanskog Carstva: samo u Bitci za Kretu (20. svibnja – 1. lipnja 1941.) će Nijemci imati oko 6.000 mrtvih – oko 40 puta više nego u Travanjskom ratu s Jugoslavijom.

Što se tiče Kraljevine Jugoslavije, brz poraz u ratu je bio posljedica slabosti same Kraljevine, koja je njenim stanovnicima - pa i vojnim obveznicima - bila jasna: njemačkoj vojnoj sili koja je već pregazila pola Europe nije Jugoslavenska vojska sama za sebe mogla predstavljati ozbiljnog neprijatelja.

Uz to, 22 godine stara država u kojoj su vlade padale više nego jednom godišnje, a vodstvo se uvelike oslanjalo na četnike i orjunaše, nije uspjela pridobiti vjernost velikog dijela svojega stanovništva.

Više o Travanjskom ratu može se pročitati OVDJE