Kraljevina Jugoslavija pristupila je Trojnom paktu nacističke Njemačke, fašističke Italije i Japanskog Carstva na današnji dan prije 85 godina, 25. ožujka 1941. u Beču.
Pristupanje su potpisali predstavnici vlade Cvetković-Maček. U bečkom dvorcu Belvedere s jugoslavenske strane potpisnici su bili premijer Dragiša Cvetković i ministar vanjskih poslova Aleksandar Cincar-Marković, dok su Njemačku predstavljali Joachim von Ribbentrop, Italiju Galeazzo Ciano, a Japan general Hiroshi Ōshima.
Hitleru je bilo jako stalo do toga da Jugoslavija na taj način mirno uđe u njemačku sferu interesa. Naime, u to se vrijeme spremao za napad na SSSR i bilo mu je potrebno osigurati njemački južni bok prema Balkanu.
Osim toga, Jugoslavija je opskrbljivala Njemačku poljoprivrednim proizvodima. Zbog svega toga Hitler je Jugoslaviji dao ustupke kao ni jednoj drugoj zemlji koja je pristupila Trojnom paktu.
Jugoslaviji je zajamčena teritorijalna cjelovitost i suverenitet, obećano joj je da se preko njenog teritorija neće slati vojska, da se od nje neće tražiti ratna pomoć i da će imati na umu njene pretenzije prema području Soluna.
Međutim, u Jugoslaviji je ubrzo došlo do nezadovoljstva tim paktom ("Bolje rat, nego pakt!"), pa ga je nova vlada, koja je na vlast došla pučem, odbacila. Taj puč u Beogradu neki nazivaju Šljivovica puč.
Hitleru su se tako izjalovili planovi proljetnog napada na SSSR. Morao je prvo oružjem pokoriti Balkan, što je invaziju na SSSR odgodilo do ljeta. Njemačku vojsku zbog toga je zatekla zima prije nego što je uspjela doći do Moskve. Time je Njemačko osvajanje Sovjetskog Saveza bilo osuđeno na propast.
Trojni pakt su potpisale tadašnje fašističke države Italija, Njemačka i Japan 27. rujna 1940. u Berlinu i time stupile u vojni savez. Potpisnici su bili Saburo Kurusu za Japansko Carstvo, Adolf Hitler za nacističku Njemačku i Galeazzo Ciano (ministar vanjskih poslova) u ime Kraljevine Italije.
TRi zemlje prvenstveno su na umu imale spriječiti ulazak SAD-a u rat. Svijet je tako početkom Drugog svjetskog rata bio podijeljen na interesna područja između Sila osovine i saveznika. Japan je priznao vodeću ulogu Njemačke i Italije u Europi, a one su priznale vodeću ulogu Japana u Aziji.
Paktu su poslije pristupile i profašističke vlade drugih država. Mađarska ga je potpisala 20. listopada 1940., Rumunjska 23. listopada 1940., Slovačka 24. listopada 1940., a Bugarska 1. ožujka 1941. Kraljevina Jugoslavija je pristupila Trojnom paktu 25. ožujka 1941., ali nakon dva dana su održane demonstracije protiv takve odluke te je vlast u Jugoslaviji preuzela nova vlada Dušana Simovića.
Dana 27. ožujka 1941., u Beogradu je izveden vojni puč pod vodstvom generala Dušana Simovića, uz potporu dijela vojske i naroda. Demonstracije pod sloganom "Bolje rat nego pakt" odjekivale su ulicama, a knez Pavle svrgnut je s vlasti.
Nova vlada proglasila je mladog kralja Petra II. punoljetnim i odbacila Trojni pakt, što je razbjesnilo Hitlera. Kao odgovor, Njemačka je 6. travnja 1941. započela invaziju na Jugoslaviju, poznatu kao Travanjski rat, koja je završila kapitulacijom 17. travnja.
Pristupanje Trojnom paktu, iako kratkotrajno, imalo je dalekosežne posljedice. Iako je cilj bio izbjeći rat, ono je zapravo ubrzalo njemačku intervenciju i dovelo do raspada Kraljevine Jugoslavije.
Nakon invazije zemlja je podijeljena između sila Osovine, a stvorena je i Nezavisna Država Hrvatska koja je kasnije, 15. lipnja 1941., također pristupila paktu. Puč i odbacivanje sporazuma smatraju se simbolom otpora nacizmu, ali su platili visoku cijenu u razaranju i gubicima.
Opširnije o državnom udaru u Kraljevini Jugoslaviji i njegovim posljedicama pročitati OVDJE
