Prije 95 godina stvorena je diktatura nazvana Kraljevina Jugoslavija

Na današnji dan prije 95 godina, 3. listopada 1929. kralj Aleksandar Karađorđević promijenio je ime dotadašnje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u – Kraljevina Jugoslavija.

Bilo je to treće ime versajske tvorevine nastale na ruševinama Austro-Ugarske i Otomanske imperije. Do tada od 1921-1929. i poznatog Vidovdanskog Ustava država se zvala Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, dok je prvo ime od 1918. bilo Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca.

S prekidom u Drugom svjetskom ratu Jugoslvija je trajala do 1991, s tim da se nakon Drugog svjetskog rata više nije zvala kraljevinom. Osnovno obilježje te tvorevine bila je diktatura: prvo velikosrpska, a nakon toga komunistička.

Naime, nakon atentata na hrvatske zastupnike u beogradskoj Skupštini u lipnju 1928. godine (ubojstvo Stjepana Radića i hrvatskih zastupnika), kralj Aleksandar Karađorđević je poslije bezuspješnih konzultacija s vodećim političarma kako smiriti stanje, pogotovo odnose Srba i Hrvata, u državi 6. siječnja 1929. ukinuo Ustav, raspustio Skupštinu i uveo osobnu diktaturu.

Uskoro su zabranjene i sve političke stranke, a 3. listopada 1929. godine kralj objavljuje Zakon o nazivu i podjeli Kraljevine na upravna područja.

Cilj preimenovanja u Kraljevinu Jugoslaviju da bi se pokazalo jedinstvo naroda u državi. Aleksandar je tako proklamirao geslo: "Jedan narod, jedan kralj, jedna država". Ukinute su sve nacionalne posebnosti, a stvorena je umjetna jugoslavenska nacija sa jugoslavenskim jezikom kao službenim. 

Kraljevina je podijeljena na 9 banovina, umjesto dotadašnje podjele na oblasti, i grad Beograd. Novoosnovane banovine bile su: Dravska (sa sjedištem u Ljubljani), Savska (Zagreb), Vrbaska (Banja Luka), Primorska (Split), Drinska (Sarajevo), Zetska (Cetinje), Vardarska (Skoplje), Moravska (Niš) i Dunavska (Novi Sad).

Banovine su zamišljene kao jedinice na koje je prenesena vlast iz nadležnosti centralnih organa, ali u zbilji sva vlast ostala je koncentrirana u osobi kralja i njegovih najbližih suradnika.

Ovakva podjela ostala je na snazi do 1931. godine kada je došlo do novog razgraničenja, ali je broj banovina ostao isti.

Kraljevina Jugoslavija prestala je postojati 1941., a obnovljena je 1945. kada je proglašena Demokratska Federativna Jugoslavija pod diktaturom komunizma. Kralju Petru Karađorđeviću zabranjen je povratak u zemlju.

Godine 1961. jugoslavenski su komunisti uveli pojam jugoslavenske nacije u popise pučanstva, iako je to u povijesti bila posve nepoznata i nikada spominjana nacija. Na prvom popisu taj je postotak bio neznatan, ali je s godinama rastao.

Bila bi to nova, po volji komunista, skrojena nacija s kojom bi mnogo lakše vladali u svojoj diktaturi. Primjerice, godine 1981. na popisu stanovništva u Hrvatskoj bilo već skoro 10% Jugoslavena. U BiH se na tom popisu za naciju Jugoslavena izjasnilo nešto manje od 8% stanovnika.

Hrvatska i BiH imale su, srazmjerno gledano, na tom popisu najviše Jugoslavena. Dok je Srbija sa 9,3 milijuna stanovnika imala 441.941 građanina koji se izjasnio kao Jugoslaven, Hrvatska je sa svojih 4,6 milijuna stanovnika imala 379.057 Jugoslavena, a BiH 326.316 građana jugoslavenske nacije, od 4,1 milijun stanovnika.

Najmanje stanovnika jugolsavenske nacije na tom popisu imali su Kosovo, Makedonija i Slovenija.