Zašto naši stari nisu jeli šunku za Uskrs i kada se taj običaj promijenio?

Danas je teško zamisliti uskrsni stol bez šunke, jaja i mladog luka. No, jeste li znali da ova tradicija nije oduvijek bila dio blagdanskog običaja?

Naime, u prošlosti je na uskrsnoj trpezi bila janjetina, a taj običaj ima duboke religijske korijene.

Janjetina kao izvorni uskrsni običaj

Janjetina je povezana s blagdanom Pashe, u kojem janje simbolizira žrtvu i novi početak. Taj su običaj kasnije preuzeli i kršćani, pa je stoljećima upravo janje bilo glavno uskrsno jelo i u našim krajevima.

Do značajne promjene dolazi tek u 20. stoljeću, osobito nakon Drugog svjetskog rata.

Promjene u poljoprivredi i stočarstvu dovele su do smanjenja uzgoja ovaca, ponajviše zbog pada potražnje za vunom. Samim time, janjetina je postajala sve rjeđa i skuplja.

S druge strane, uzgoj svinja i proizvodnja suhomesnatih proizvoda postajali su sve rasprostranjeniji, pa je šunka postala dostupnija široj populaciji.

Kako je šunka preuzela glavnu ulogu

Za razliku od janjetine, koja zahtijeva svježu pripremu, šunka je imala niz praktičnih prednosti.

Životinje su se tradicionalno klale u jesen, a meso se konzerviralo dimljenjem i soljenjem. Upravo su se te zalihe koristile tijekom zime, a za Uskrs bi se čuvao najbolji komad, dimljeni but, odnosno šunka.

Osim što je bila dugotrajnija, šunka je bila i jednostavnija za pripremu te pogodna za uskrsni doručak, što je dodatno pridonijelo njezinoj popularnosti.

Današnji običaji

Danas je uskrsna trpeza u Hercegovini i regiji gotovo nezamisliva bez šunke, kuhanih jaja, mladog luka, kruha i kolača. Ove se namirnice često nose i na blagoslov, čime se dodaje i posebna simbolika.

Nakon korizmenog razdoblja odricanja, šunka simbolizira obilje, snagu i zajedništvo, vrijednosti koje Uskrs i predstavlja.

Uskrsna košarica ostala je ista kao i u prošlosti, samo što je danas sve modernije pa se neke kućanice, zbog nedostatka vremena, odlučuju na kupnju uskrsnih kolača kako bi si olakšale pripremu trpeze za ovaj blagdan.

Također, u prošlosti se na blagoslov hrane za Uskrs nosilo ono najbolje što je svaka kuća imala. Budući da su ljudi tijekom cijele godine čuvali najkvalitetnije namirnice upravo za ovaj blagdan, uskrsna košarica uvijek je izgledala bogato.

U njoj su se najčešće nalazila obojena jaja, mladi luk, domaći kolači, slanina, pršut, orasi i bademi. U pojedinim hercegovačkim krajevima na blagoslov se nosio i ćupter, tradicionalna slastica od grožđa, koja je imala posebno mjesto na blagdanskom stolu.

Tradicija koja se mijenja

Iako se često smatra da je šunka oduvijek bila dio uskrsnog običaja, riječ je o relativno novijoj tradiciji koja se razvila tijekom prošlog stoljeća.

Bitno je naglasiti da uskrsni običaji nisu samo hrana na stolu, nego simboli zajedništva, vjere i tradicije koji se prenose s generacije na generaciju. 

Zato ih je važno čuvati, ne zato što su se promijenili nego zato što nas povezuju s našim korijenima. Oni su ti koji mlađim generacijama prenose priču o obitelji, vjeri i tradiciji te nas podsjećaju da se iza svakog blagdanskog stola krije više od same hrane.