Na današnji dan prije 155 godina, 19. rujna 1870. pruska vojska započela je opsadu Pariza tijekom Francusko-pruskog rata. Radilo se o najtežoj opsadi u pariškoj povijesti, ukoliko se gledaju ukupne ljudske žrtve i materijalne štete učinjene gradu granatiranjem.
Opsada je trajala od 19. rujna 1870. pa sve do 28. siječnja 1871. godine, tj. oko 130 dana, a započela je nakon što je glavnina carske vojske Napoleona III. poražena u sudbonosnoj Bitki kod Sedana početkom rujna 1870. godine. Pruske su snage nakon pobjede kod Sedana zarobile i francuskog cara, a zatim su sa svih strana okružile Pariz i započele opsadu.
Vijest o katastrofi kod Sedana dovela je do pada carske vlade i proglašenja francuske Treće republike. Nova republikanska vlada držala je kako je vojni poraz rezultat nesposobnosti starog režima, te da će, kao i 1793. godine, za vrijeme francuske revolucije revolucionarni elan i stvaranje masovne vojske regruta uspjeti preokrenuti stanje na bojištu.
No, prije nego što se ta vojska mogla stvoriti, Prusi su uspjeli Pariz staviti pod opsadu, a ubrzo nakon toga okupirati i veći dio sjeverne Francuske.
Zanimljivo je da je Pariz posjedovao velik sustav obrambenih zidina i tvrđava, što je i logično s obzirom da je u to vrijeme bio jedan od najvećih gradova na svijetu. Radilo se o zidu dugom oko 33 kilometara, s 94 bastiona i s nizom satelitskih tvrđava.
U pozadini njemačkih snaga stvorio se partizanski pokret tzv. slobodnih strijelaca, kojega su Nijemci počeli gušiti uzimanjem talaca i drugim represalijama. U međuvremenu se težište ratnih operacija premjestilo na rijeku Loire, gdje su francuske snage, usprkos povremenim lokalnim uspjesima, pokazale da nisu u stanju osloboditi Pariz od opsade.
Za upravljanje pruskom opsadom Pariza bio je zadužen general (kasniji feldmaršal) grof Leonhardt von Blumenthal. Unatoč tome što je pruski kancelar Bismarck predlagao granatiranje Pariza, general grof von Blumenthal odbijao ga je izvršiti zbog mogućih civilnih žrtava.
Ipak, na kraju su pruske vlasti naredile granatiranje, unatoč von Blumenthalovom otporu. Ispaljeno je oko 12.000 granata tijekom zimskih noći u siječnju 1871. godine, a naposljetku su upotrijebljeni i Kruppovi opsadni topovi velikog kalibra pa se Pariz ubrzo predao.
Dana 28. siječnja 1871. potpisano primirje. Nekoliko dana ranije je u okupiranom Versaillesu pruski kralj proglašen njemačkim carem i proglašeno ujedinjenje Njemačke, čime je stvoren Drugi Reich.
Dok su trajali pregovori, radikalno raspoloženi elementi Nacionalne garde, lijevo orijentirani političari i gradska sirotinja u Parizu su se odbili pomiriti s porazom, te su podigli pobunu koja će postati poznata kao Pariška komuna. No taj pokret nije stekao simpatije izvan područja opkoljenog Pariza te je ugušen uz pomoć Prusa koje su vladine snage propustile kroz svoje redove.
Mirovnim ugovorom potpisanim 10. svibnja 1871. Francuska se obvezala platiti veliku ratnu odštetu – 5.000.000.000 zlatnih franaka u samo 5 godina (odmjerena je točno onakva visina odštete po stanovniku Francuske, kakvu je Napoleon I. bio 1807. godine nametnuo Pruskoj).
Pruska je držala pod okupacijom sjeveroistok Francuske (čak i okolicu Pariza) sve dok reparacije nisu bile podmirene. Francuska je ujedno bila prisiljena Njemačkoj trajno predati pokrajine Alsace i Lorraine u kojima je postojala njemačka nacionalna manjina i koje su u prošlosti bile dio Njemačke.
Spomenute pokrajine nakon Drugog svjetskog rata ponovno su u sastavu Francuske.
