Prije 255 godina na Korzici rođen imperator Napoleon Bonaparte
Na današnji dan prije 255 godina, 15. kolovoza 1769. rođen je Napoleon Bonaparte, jedan od najvećih vojnih osvajača u povijesti svijeta.
Rodio se u gradu Ajacciju na Korzici, kao četvrto od čak 13-ero djece Carla Buonapartea i Marije Letizije Ramolino.
Napoleonova obitelj Bonaparte (Buonaparte u talijanskoj verziji) živjela je prije Napoleonovog rođenja već generacijama u Ajacciju i posjedovala je ugledan status. Pripadnici te obitelji sudjelovali su i u gradskoj upravi Ajaccija.
Talijansko podrijetlo
Obitelj Buonaparte doselila se na Korziku iz Sarzane, talijanskog grada smještenog otprilike na pola puta između Genove i Firenze, u 16. stoljeću.
Sarzana se nalazi samo nekoliko kilometara od obale Ligurskog mora, a u njenoj blizini su i poznati kamenolomi kod Carrare. Već u doba boravka u Sarzani imala je obitelj Bounaparte plemićki status.
Moguće je da je Napoleon Bonaparte dobio osobno ime prema očevom stricu koji se također zvao Napoleon (tj. Napoleone u talijanskoj varijanti). Naime, taj je očev stric umro 1767. godine, otprilike dvije godine prije rođenja budućeg francuskog cara.
Doduše, Napoleonovi otac i majka istim su imenom nazvali i svog sina prvorođenca, koji je umro ubrzo nakon poroda, a oko četiri godine prije rođenja budućeg cara.
Obrazovanje u vjerskoj i vojnoj školi
Plemićko i relativno imućno porijeklo omogućilo je mladom Napoleonu obrazovanje u vjerskoj školi u Autunu u istočnoj Francuskoj, a zatim u vojnoj školi u mjestu Brienne-le-Château u središnjoj Francuskoj.
Suučenici su ga zadirkivali jer je govorio sa snažnim korzikanskim naglaskom te imao problema s francuskim pravopisom, što ga je navelo da se posveti čitanju. Pokazao je izniman talent za matematiku te dobro poznavanje zemljopisa i povijesti.
Učitelji su smatrali da bi bio dobar mornar. Napoleon se, međutim, odlučio za karijeru u vojski. Upisao je elitnu Vojnu školu u Parizu i obrazovao se za topničkog časnika. Time je započeo njegov dug put do svjetske slave.
Prije nego što je uzeo svu vlast 1799. godine vojnim udarom, ali i poslije, Napoleon je ostvario niz ratnih pobjeda, od kojih je najveća Bitka kod Austerlitza.
Genij ratovanja
Smatrali su ga vojnim genijem, njegova ratna formula zasnivala se na napadu, a koristio je slabost neprijatelja. Čak i danas, njegove metode ratovanja proučavaju se na vojnim akademijama širom svijeta.
U francuskim revolucionarnim ratovima brzo je napredovao do čina generala i 1796. godine dobio zapovjedništvo nad francuskim snagama koje su jug države trebale braniti od Austrijanaca iz Italije.
Zahvaljujući svom britkom umu u nizu je bitaka i vještih manevara porazio nadmoćne austrijske kolonije, osvojio sjevernu Italiju i prisilio Habsburšku Monarhiji na sklapanje mira u Campo Formiju 1797.
Njegova glavna zaostavština je stvaranje i razvoj moderne, snažne i centralizirane francuske države.
Jedan od Napoleonovih neospornih uspjeha je i građanski zakonik koji je postao osnova za brojne pravosudne sustave. Zakonik je objavljen 1804. godine, a Napoleon je njim sve ljude učinio jednakim pred zakonom.
Državni udar i proglašnje carem
Napoleon je godine 1799. izveo državni udar poslije kojega se proglasio prvim konzulom i zaveo osobnu diktaturu. Godine 1804. proglasio se francuskim carem i osnovao Prvo Francusko Carstvo.
Napoleonova vladavina bila je obilježena sukobom Francuske s Britanskim Carstvom, koji je trajao od godine 1793. do mira u Amiensu 1802.
Godinu dana kasnije sukob je ponovno eskalirao i Napoleon se, nakon poraza u pomorskoj bitci kod Trafalgara i kraja planova za invaziju Britanskog otočja, morao obračunati s britanskim kontinentalnim saveznicima.
Godine 1805. u bitci kod Austerlitza porazio je i pokorio Austrijsko Carstvo, godine 1806. nakon bitke kod Jene isto je učinio s Pruskom te formalno okončao Sveto Rimsko Carstvo, da bi nakon pobjede nad Ruskim Carstvom kod bitci kod Friedlanda 1807. godine sklopio savez s ruskim carem Aleksandrom I. i ustanovio Kontinentalnu blokadu, čiji je cilj bio ekonomskim embargom poraziti Britansko Carstvo.
Prvi bojni porazi
U tom trenutku Napoleon je bio na vrhuncu moći, ali je samo godinu dana kasnije sebi dopustio da bude umiješan u dinastijski sukob u savezničkoj Španjolskoj.
Francuska vojna intervencija i postavljanje Napoleonovog brata za kralja dovela je do svenarodnog otpora, pojave španjolske gerile i prvih ozbiljnih francuskih poraza.
Godine 1809. ohrabreno Austrijsko Carstvo je Francuskoj objavilo rat, što je dovelo do kratkog i vrlo krvavog pohoda tokom kojeg je u bitci kod Asperna Napoleon po prvi put potučen na bojnom polju.
U međuvremenu je Rusko Carstvo sve teže trpjelo ekonomske posljedice Kontinentalne blokade. Napoleon je 1812. godine napao Rusko Carstvo s najvećom vojnom silom dotada skupljenom (600.000 vojnika).
Pohod se krajem godine pretvorio u katastrofu tijekom koje je izgubljen veći dio Napoleonove Velike armije. U proljeće 1813. Napoleon se suočio sa svenarodnim ustankom u Njemačkoj i dotadašnjim saveznicima koji su se okrenuli protiv njega.
U odlučnoj bitci kod Leipziga Napoleon je poražen i prisiljen na povlačenje u Francuskoj gdje je morao abdicirati i otići u izgnanstvo na otok Elbu gdje je postavljen za formalnog vladara.
Kratkotrajni povratak na vlast i skora smrt
Novi režim kralja Luja XVIII. pokazao se tako nepopularnim da je Napoleon nakon samo godinu dana sa šačicom pristaša uspio preuzeti vlast i započeti vladavinu poznatu kao Sto dana.
To je razdoblje završilo u lipnju 1815. godine nakon poraza u bitci kod Waterlooa. Napoleona su zarobili Britanci i zatočili na Svetoj Heleni gdje je umro 6 godina kasnije.
Godine 1840. njegovi su posmrtni ostatci vraćeni u Francusku gdje je pokopan u pariškom Domu invalida. Njegov se pogreb smatra jednim od najvećih i najveličanstvenijih u povijesti.
