Nakon japanskih trešanja u Mostaru su procvjetale i visibabe. Prve vjesnice proljeća fotografirali smo na području naselja Kuti kod Mostara.
Inače, visibaba (Galantus nivalis L.) pripada porodici Amarylidaceae. U narodu nosi više naziva kao mali zvonček, dremovac, dremulja, podremušak, bablji klimpač, debeloglavka. Stručni naziv potječe od grčkih riječi gala i anthos, tj. mlijeko i cvijet.
Visibaba je višegodišnja zeljasta biljka koja se razvija iz lukovice. Stabljika je visoka do 20 cm i završava jednim visećim cvijetom. Listovi su duguljasti, plavozeleni, cijelog ruba, a razvijaju se istovremeno s cvjetovima.
Visibaba obično cvjeta od veljače do ožujka, a ponekad se cvjetovi probijaju kroz snijeg i suho lišće već u siječnju. Cvjetanje traje od dva do tri tjedna.
Zvonoliki vjenčić cvijeta tvore latice raspoređene u dva kruga. Listovi unutarnjeg kruga ocvjeća su zelenkasti i kraći od vanjskog kruga ocvjeća. Vanjske latice su duguljaste i posve bijele, a unutrašnje su kraće, sa zelenom pjegom na vrhu, ranije je objavio Agroklub.
Cvijet je na stapci pognut poput stare bake, pa odatle vjerojatno potječe naš narodni naziv visibaba. Plod je žutozeleni tobolac s nekoliko sjemenki koji dozrijeva u travnju i svibnju. Sjemenke su duguljaste, zelene, a raznose ih mravi (mirmekohorija).
Visibaba raste u prozračnim listopadnim šumama i živicama, na livadama, uz potoke i vrbike, česta je u šikarama. Može se naći u mnoštvu, od nizina do brdskih predjela.
Visibabe su zbog atraktivnih cvjetova vrlo omiljene proljetnice pa se prenose i u vrtove. Postoje brojni varijeteti vrste, a odgovaraju joj različita staništa.
Visibaba pčelama daje obilje peludi i nektara za rani proljetni razvoj legla pa je i po tome značajna biljka.
