Željeznička pruga Metković - Mostar, duga 42,4 kilometra, gradila se od rujna 1884. do travnja 1885. godine. Tada su građani Mostara prvi put vidjeli vlak. Lokomotivu i vagone.
Potkraj 19. stoljeća nije bilo Luke Ploče pa je najbliža luka Hercegovini bila ona na Neretvi u Metkoviću. U vrijeme Austro-Ugarske imala je iznimnu važnost u razvoju Bosne i Hercegovine.
"Bosiljak" je tada pisao: "Ovaj sretni dan, jest dan neizricivog veselja za grad Mostar, koji se evo spaja željeznicom trgovištima mnogih gradova, približava se k moru i njegovim parabrodima i olakoćuje prenos svakog proizvoda te mu tim pruža sredstvo brzog i naprednog razvitka".
Budimpeštanski "Budapester Tagblatt" tada je obznanio: "Dan 13. lipnja 1885. u Hercegovini je od zamašne važnosti. Ta pokrajina koja je dosele, radi nedostatka općila, bila gotovo posve odcijepljena od naobraženoga zapada, privest će se otvaranjem pruge iz Mostara u Metković, koja će njezin glavnio grad spojiti s Dalmacijom, za orijaški korak bliže uticaju europske kulture".
Izgradnje željeznice od Metkovića, a dvije godine kasnije i prema Sarajevu, temeljito je promijenila vizure Mostara.
Građena je rubom tadašnjeg grada, pravcem od juga prema sjeveru. Od Čekrka do Skakala i dalje ka sjeveru.
Od zgrade Gimnazije k sjeveru, izgrađena je željeznička infrastruktura uz koju su kasnije izgrađena skladišta, radionice, rampe... prva "industrijska zona" u gradu na Neretvi.
Središte grada, zbog željezničke stanice koja je bila izgrađena u današnjoj Ulici dr. Ante Starčevića pomjerilo se na zapadnu stranu Neretve.
Preko "štreke" je napravljeno tek nekoliko prijelaza s rampama. Onaj glavni ispred Stare Gimnazije, te prijelazi kod Doma zdravlja i Franjevačkog samostana.
Prijelaz preko pruge kod Gimnazije imao je svoj nadzemni dio s rampama i podzemni dio - pothodnik na mjestu današnjeg kružnog toka koji je napuštanjem uskotračne pruge zatrpan.
"U subotu je iz Ploča, po specijalnom voznom redu, krenuo posljednji vlak na uskoj pruzi Sarajevo - Ploče. Kompozicija putničkoga vlaka s lokomotivom br. 83-146, kojom je upravljao strojovođa Alija Klepo, svečano je ispraćena u Pločama... Na svim usputnim stanicama duž čitave trase, građani su izašli da na rastanku pozdrave njegov odlazak s ovog područja", napisala je Slobodna Dalmacija 7. studenoga 1966. godine.
Izgradnjom nove, elektrificirane, širokotračne pruge krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća, parni strojevi su nestali, a tračnice uskotračne pruge napustile grad.
Na mjestu nekadašnje željezničke infrastrukture od Gimnazije prema sjeveru danas se nalaze gradilište HNK, zgrade Integre i Vlade FBIH, sportska dvorana u izgradnji, naselje Centar 2,...
Od gospodarskih objekata sačuvana je zgrada "pivare", nekada skladište s podrumima u kojima se čuvao led i pivo, a danas filijala banke.
Od Gimnazije prema jugu, tračnice i dvije ceste uz njih zamijenila je prometnica znana kao Bulevar i "Magistrala kroz Mahalu".
Iz nekog razloga, između Gimnazije i Doma zdravlja, trasa pruge nikada nije prilagođena novoj prometnici.
Na mjestu tračnica napravljena su parking mjesta između prometnih traka i napravljen Damoklov mač koji visi nad jednom od najvažnijih gradskih prometnica.
