Bosna i Hercegovina mora ubrzano raditi na prijelazu s cestovnog na željeznički prijevoz roba, što se jasno pokazalo nakon blokada domaćih prijevoznika, kada je ekonomija pretrpjela velike gubitke. Infrastrukturni projekti trebali bi se provoditi kroz Plan rasta, no najprije je nužno provesti reforme. Gdje je bh. željeznica na europskom kolosijeku i kojim putem idu vlakovi?
Entitetske željeznice bilježe višemilijunske gubitke, gomilaju dugove, a vlakovi voze prugama iz prošlog stoljeća, koje, kako ističe bivši zamjenik ministra komunikacija i prometa BiH Nedžad Branković, izgledaju “kao mjesta gdje trava raste između pragova”.
“Željeznice, koje su temelj kopnenog transporta u svijetu, mi smo potpuno zapustili, gotovo ih i nemamo. Nekada smo imali 3.500 kilometara pruga”, naglašava Ešref Gačanin, predsjednik Udruženja konzultanata inženjera BiH za Federalnu TV.
Slika je to željezničke infrastrukture kojom bi Bosna i Hercegovina trebala trasirati put prema Europskoj uniji. No roba je, umjesto prugom, krenula cestovnim pravcima. Željeznice Federacije s deset milijuna tona godišnje spale su na prijevoz svega šest. Sve je prepušteno cestovnim prijevoznicima, osobito u segmentu tečnih goriva, što je skuplje, uništava ceste, šteti okolišu, a pokazalo se i nesigurnim nakon blokada prijevoznika.
“U voznom parku imamo stotinu željezničkih cisterni koje stoje neupotrebljavane već 30 godina. To znači da je cestovni lobi, odnosno kamioni, preuzeo prijevoz tečnih tereta u BiH. Posljedice su velike gužve u prometu, zagađenje i nesigurnost. Tri do četiri vlaka dnevno mogli bi prevesti iste količine koje danas prenosi 140 cisterni kamiona na cestama”, ističe Namir Mahmutović, direktor Sektora za teretni i putnički promet ŽFBiH.
“Nismo shvatili značaj željeznice u društvu. Sve smo prebacili na ceste, koje se preopterećuju i propadaju”, dodaje Osman Lindov, profesor na Fakultetu prometnih i komunikacijskih znanosti UNSA.
Velike industrijske kompanije poput Cementare Kakanj, ArcelorMittala i GIKIL-a robu uvoze i izvoze kroz Luku Ploče, no željeznica nije važna samo za domaće tržište, već i kao ključna karika u povezivanju s europskom mrežom. Zato će BiH u idućih pet godina morati prebaciti fokus na ovaj oblik transporta.
“Plan rasta, kada govorimo o projektima, bit će koncipiran tako da se projekti vrednuju prema prioritetima i spremnosti za realizaciju. Nadam se da će željeznički projekti biti u samom vrhu, ali to sada ne mogu predvidjeti”, kaže Edin Forto, ministar komunikacija i prometa BiH.
“Potrebno je usvojiti regionalni koncept i funkcionalno integrirati željeznički sektor s onima koji upravljaju robnim tokovima – velikim logističkim operatorima, pomorskim lukama i svima koji usmjeravaju tokove robe na željeznici”, objašnjava Branković.
Prugama kojima vlakovi voze 30 kilometara na sat, električne lokomotive stoje u garažama jer pruge nisu elektrificirane, dok susjedne zemlje već uvode vlakove na baterije. Za bh. politiku to je i dalje daleka budućnost – posljedica mreže u koju se nije ulagalo već tri desetljeća.
