Grci traže zaštitu girosa kao tradicionalnog jela
Grčko ministarstvo ruralnog razvoja i prehrane objavilo je u četvrtak kako je nadležnim tijelima Europske unije predana dokumentacija kako bi se giros što prije proglasio tradicionalnim receptom.
Agencija ANA prenosi da je dokumentaciju predala Udruga grčke mesoprerađivačke industrije (SEVEK), dodajući kako će prijedlog biti dostupan za javnu raspravu 22. ožujka te kako primjedbe mogu podnijeti fizičke i pravne osobe koje imaju legitiman interes za zaštitu girosa i stalno boravište u Grčkoj.
Grci su, naime, prije godinu i pol s nevjericom dočekali vijest kako bi Europska unija zbog sigurnosti mogla zabraniti turski specijalitet kebab te grčki giros.
Ta su jela gotovo dvije godine bila pod kontrolom Europskog parlamenta te članova Europske komisije zbog fosfata u brzoj hrani širom Europe.
Kebab i giros nalazili su se pod strogom kontrolom europskih institucija nakon što je Europski parlament istaknuo primjedbe na prijedlog Europske komisije da dozvoli korištenje fosfata, uključujući fosfornu kiselinu te polifosfate, u mesu od kojeg se pripremaju ta dva popularna jela, piše T-portal.
Do ovog poteza je došlo uslijed zabrinutosti koja je isplivala tijekom znanstvenog ispitivanja provedenog 2012. godine o mogućoj vezi fosfata kao aditiva u hrani i bolesti srca, iako su dokazi o tome ostali neusuglašeni.
Pravila EU-a obično zabranjuju upotrebu fosfatnih aditiva u pripremi mesa za zaštitu okusa i sprječavanje njegova sušenja.
U prosincu 2017. godine spomenuta dva jela prošla su glasanje u Europskom parlamentu u Strasbourgu te se mogu bez ograničenja prodavati u sendvičima s istom teksturom i okusom kao i ranije.
Da bi se pružio odgovor na ovo pitanje, potrebno je uzeti u obzir vremenski i geografski okvir tj. kada i gde su kebab i giros nastali. Ovo preukusno meso koje danas volimo da jedemo u svim prilikama, svoje korene nalazi u Istočnom Sredozemlju, još pre početka naše ere kada ga pominje i čuveni pisac Ilijade, Homer. Iako postoje neke sitnije razlike između girosa i kebaba, najviše oličene kroz način aranžiranja jela i „obogaćenja“ prilozima, sličnost je neosporna. Sličnost se jasno vidi samim tim što je giros zapravo nastao od turskog kebaba, tj. jedne njegove verzije, piše balkanfun.travel.
Kebab se po originalnoj recepturi spremao od jagnjetine, da bi kroz vreme menjao svoj način pripreme, na koji su uticali religija, geografsko područje i kuhinja regije u kojoj se priprema. Tako danas poznajemo kebab i giros od govedine, piletine, pa i prasetine. Kebab je opšti naziv za sve njegove vrste, pa se u Americi pod nazivom kebab obično smatraju parčići mesa naslagani na ražnjić, sa povrćem ili voćem naslaganim između njih (Šiš Kebab), pa bi neko rekao da su u pitanju klasični srpski ražnjići ili grčki suvlaki, dok se na evropskom tlu pod tim nazivom smatraju komadi mesa sastrugani sa ražnja, obogaćeni krompirom i drugim povrćem serviranim u tanko testo (Doner Kebab, Giros). Bilo kako bilo, postoji toliko vrsta kebaba da je prosto nemoguće nabrojati sve, pogotovo što se u svakoj blisko-istočnoj državi, pa čak i državama Azije sprema na različit način, a ono što danas smatramo kebabom i girosom potiče iz Turske, te se u tom smislu najviše razlikuju po sastavu mesa od kog se prave.
Revolucija u spremanju kebaba je došla sa takozvanim uspravnim ražnjem, koji menja dosadašnji način pečenja na roštilju, u vertikalno pečenje sa izvorom toplote koji dolazi sa strane. Danas se za pečenje girosa i kebaba koriste vertikalni električni ražnjevi, koji polako peku meso koje se vrti u krug na ražnju, a za služenje se koriste spoljni slojevi mesa koji se prvi ispeku i sastružu u komadiće, a zatim posluže u lepinji, hlebu, tortilji ili tankom komadu testa koje Grci nazivaju “pita” (ne, nije u pitanju pita na koju mi mislimo). Meso koje zovemo Giros ili Kebab (u ovom slučaju Doner Kebab) se dobija i miksom više vrsta mesa, i to tako što se na uspravni ražnjić ređaju tanke marinirane šnicle od jagnjećeg, goveđeg, svinjskog (u Grčkoj) ili pilećeg mesa, čime se dobije znatno zanimljiviji ukus. U pomenutu “pitu” se u uz komadiće mesa (u grčkoj verziji kebaba tj. girosu) obično dodaje pomfrit, paradajz, crni luk i tzatziki salata.
