Hrvatske i srpske vrane

Vrana vrani oči ne vadi.
Narodna poslovica

Prošlog tjedna, na graničnom prijelazu u Novoj Gradišci, uhićen je gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković i odveden u pritvor u tridesetak kilometara udaljenu Staru Gradišku. Prema tvrdnjama Stanivukovićeva suradnika Milana Aljetića, incident se dogodio u dva sata iza ponoći, prilikom Stanivukovićeva povratka iz Budimpešte.

Stanivuković je priveden, a iz njegove političke stranke medijima su dostavljene i fotografije privođenja. Stanivuković, navodno, nije htio pristati na pretres i oduzimanje privatnih stvari prilikom povratka iz Budimpešte.

Govor na Svetosavskoj akademiji

Najvjerojatniji povod za ovakve postupke prema Stanivukoviću je njegov govor koji je održao na Svetosavskoj akademiji u Gračacu prije dva mjeseca, u kojem je, navodno, "veličao Republiku Srpsku Krajinu i govorio o potrebi da se ona ne zaboravi", na što je reagiralo Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Hrvatske, ocijenivši Stanivukovićev istup neprihvatljivim, jer njegove izjave "dovode u pitanje Domovinski rat kao i legitimnu vojno-redarstvenu operaciju Bljesak i Oluju koje su slomile terorističku paradržavu Republiku Srpsku Krajinu".

Ne znam što je u ovom slučaju smješnije, Stanivukovićev istup ili reakcija hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova. Ako jedan Stanivuković može "dovesti u pitanje Domovinski rat" i "vojno-redarstvenu operaciju Bljesak i Oluju", onda je Republici Hrvatskoj najbolje da se samoukine ili, eventualno, da nabavi rakete kratkog dometa, koje mogu dohvatiti Banju Luku.

S druge strane, Stanivuković se ne treba sekirati da će Republiku Srpsku Krajinu prekriti zaborav. Sjećat će je se, dok su živi, preživjeli stanovnici Škabrnje i Vukovara, kao i tisuće Srba koji su nakon operacije Oluja bili prisiljeni napustiti svoje domove, i brojni drugi koje je ta paradržavna tvorevina zavila u crno, i Hrvati i Srbi podjednako.

Međusobni sukobi

Prije par godina u Zagrebu je objavljena opsežna studija "Krajina 1991. - 1995." srpskog povjesničara Koste Nikolića, znanstvenog savjetnika na beogradskom Institutu za savremenu istoriju. Nikolić se u svojoj knjizi najviše fokusira na opće stanje duha unutar Republike Srpske Krajine obilježeno unutarnjim političkim sukobima i niskim moralom pripadnika Srpske vojske Krajine (SVK).

Na jednom mjestu u knjizi spominje izvještaj koji je u travnju 1994. godine sačinio potpukovnik Marinko Gajić, jedan od pomoćnika generala Novakovića, zapovjednika SVK. Prema njegovim podacima u periodu od 1. siječnja do 31. ožujka SVK je imala 37 poginulih boraca i 62 ranjena. Od tog broja samo su trojica stradala u sukobima s hrvatskom stranom: 14 boraca je poginulo u međusobnim sukobima, osam ih je izvršilo samoubojstvo, dok ih je 12 stradalo u prometnim nesrećama. Od ukupnog broja ranjenih, bilo ih je devet koji su ranjeni u međusobnim sukobima, te osam slučajeva samoranjavanja.

Početkom 1993. godine, general Mile Novaković, zapovjednik Glavnog štaba VSK, u jednom svom izvještaju opisuje kao neprihvatljive "metode" kojima je Željko Ražnatović Arkan pokušavao podići moral među srpskim borcima, a riječ je o fizičkom maltretiranju lokalnih pripadnika VSK. "U istoriji ratova nije zabeleženo", piše Novaković u svom izvještaju, "da država ratuje, a da nema zakon o vojsci i vojne sudove. Ne treba imati iluzija da se vojska može izgraditi bez ove dve institucije. Zagovaranje prava na šamaranje kao metod izgrađivanja discipline među Srbima koje od desete ili dvanaeste godine života niko nije ošamario, vodi u direktnu propast i oružane sukobe među nama. Cenimo da je suviše cinično zagovarati pravo na šamaranje, a istovremeno smatrati da ne treba ratnih sudova."

Dogovorena predstava

Neposredno prije posljednjeg privođenja, Stanivuković se oglasio na Facebooku, ukazujući na učestale probleme koje ima na granici s Hrvatskom. U objavi je napisao kako je u posljednja dva mjeseca granicu prešao četrnaest puta i da je svaki put bio zadržavan i pretresan, i da su u pretres bili uključeni i policijski psi. Naveo je kako ovaj slučaj ne vidi kao osobni problem, već kao pitanje odnosa prema Srbima.

Lider društva jednog lica, koje se naziva Lista Za pravdu i red, Nebojša Vukanović, komentirao je posljednje privođenje Draška Stanivukovića. "Što taj čovjek 14 puta ide u Hrvatsku? Ja toliko puta kući nisam bio. Mi bismo sada trebali da budemo naivni i da mislimo da ovo nije dogovorena predstava. Da Hrvati svjesnim igrama s Draškom Stanivukovićem pumpaju ove igre", izjavio je Vukanović na sjednici Narodne skupštine Republike Srpske.

Ovdje nije riječ o Srbima i Hrvatima, već o otuđenoj političkoj eliti koja i danas, nakon tri desetljeća, parazitira na ratu iz devedesetih - koju uglavnom čine stariji političari koji su u većini slučajeva rat proveli u fotelji, s kokicama i daljinskim upravljačem u ruci, i mlađi, poput Draška Stanivukovića, koji su u ratu bili djeca ili ga čak i ne pamte – dakle o hrvatskim i republičkosrpskim političkim vranama koje, za razliku od vrana iz citirane narodne poslovice, ipak vade oči jedne drugima, možda čak i dogovorno, kako to tvrdi Nebojša Vukanović, jer su i jedni i drugi na dobitku, bez obzira što to značilo.

Sklon glupim izjavama

Krajnje ponižavajući tretman hrvatske granične policije prema Drašku Stanivukoviću je van svake pameti. Nije Stanivuković jedini bosanskohercegovački gradonačelnik sklon glupim izjavama, što prije svega govori o njihovoj potkapacitiranosti koja je u žestokoj kontradikciji sa slikom koju su stvorili o sebi u vlastitoj glavi.

Treba se samo prisjetiti izjava sarajevske gradonačelnice Benjamine Karić od prije godinu-dvije, koju je, u međuvremenu, izgleda, netko od njezinih dobro plaćenih savjetnika uvjerio da je najpametnija kada šuti. Stanivuković pod hitno treba tražiti slične savjetnike. (A isto bi se moglo reći i za neke hrvatske zastupnike koji su žestoko, iz svih domoljubnih oružja, opalili po Drašku Stanivukoviću.)

Jedini svijetli primjer u ovom rašomonu je Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova sarajevske političke čaršije, koji je, valjda, napokon vidio što mu piše u radnoj knjižici, koji je, prema tvrdnjama Draška Stanivukovića, poslao protestnu notu Bosne i Hercegovine prema Hrvatskoj, da se ovo više ne dešava, zbog čega se razmišlja o ideji da svi gradonačelnici u Bosni i Hercegovini dobiju diplomatske putovnice.

Komedija zabune

Vrane slove kao jedna od najpametnijih vrsta u životinjskom svijetu. Često ih, u jesen, kada dozrijevaju orasi, gledam sa svoje terase, kad donesu u kljunu orah i ispuste ga iz visine na asfalt, da se razbije, a zatim pojedu jezgru. Slove, također, kao jedna od najosvetoljubivijih vrsta, koje pamte ljudska lica i napadaju one koji su im učinili nešto na zlo, uništili im gnijezdo ili ubili vranu.

Nesretni Draško Stanivuković nije u Gračacu spremao revoluciju, kojoj je za cilj rušenje Republike Hrvatske, kako to tumače u hrvatskom Ministarstvu vanjskih poslova, već je poput vrana "razbijao orahe", nadajući se "žetvi" na izborima, jer u Banjoj Luci živi popriličan broj ljudi koji su se tu naselili nakon sloma Republike Srpske Krajine, stoga njegovo maltretiranje na državnoj granici više od bilo čega drugog podsjeća na komediju zabune.