Ko bi reko čuda da se dese
pa Miljacka mostove odnese...
Fahrudin Pecikoza, Miljacka
Iako se čuda događaju, svatko tko je barem jedanput prošetao ljeti Sarajevom, uz obalu Miljacke, zna da se čudo iz pjesme "Miljacka" Halida Bešlića nikada neće dogoditi. Ili, kako bi to rekli u Mostaru: Ta će Miljacka.
Međutim, prošli tjedan dogodilo se čudo ravno onom iz Bešlićeve pjesme: Dragan Čović je ustao u zaštitu veterana Hrvatskog vijeća obrane, i to toliko žestoko da je svom intimusu Miloradu Dodiku odbrusio da "drži ruke podalje od hrvatskog naroda".
"Epski" spor izbio je zbog "postrojavanja", odnosno "obilježavanja događaja iz rata", kako je to formulirala hrvatska strana, ratnih veterana HVO-a u Derventi, koje se trebalo, ili će se održati 21. ožujka, na što je žestoko reagirao Milorad Dodik.
"Neće biti postrojavanja bivših pripadnika poraženih snaga HVO-a u Derventi. Republika Srpska neće dopustiti veličanje ideologije i formacija koje su počinile teške zločine nad srpskim narodom", objavio je Dodik na platformi X.
"Imali smo dosta puta osporavanje. Mi ćemo osigurati da svi naši branitelji mogu obilježavati ono što jest bez obzira koji je to dio Bosne i Hercegovine. Povjesničarima ostavimo da istražuju dalje. Svako od nas ima svoju istinu, najmanje su tri istine, a što je važnije da osiguramo budućnost", izjavio je Čović. "A mi ćemo osigurati da svi naši branitelji na svakom pedlju mogu obilježavati. Onima koji to pokušavaju spriječiti poručujem: 'svima njima dalje ruke od hrvatskog naroda'. Mislim da imam dovoljno političke snage da takvu poruku pošaljem."
Čović, nesumnjivo, ima "političke snage" da pošalje sličnu poruku, međutim, krajnje je upitno ima li političku moć da to ostvari. Iz dosadašnjeg iskustva, za pretpostaviti je da će se sve završiti na ispraznoj retorici, iako je zakon na Čovićevoj strani. Sasvim je legitimno da danas, odnosno ne postoje zakonske prepreke, Marko Perković Thompson održi koncert u Banjoj Luci, koji bi započeo s pjesmom "Bojna Čavoglave", a da Baja Mali Knindža koncert u Goraždu započne stihovima: "Ne volim te Alija, zato što si balija. Nosila ti Drina sto mudžahedina svaki dan." Koliko je to realno, procijenite sami.
Istom logikom, dopušteno je postrojavanje pripadnika 10. diverzantskog odreda Vojske Republike Srpske u Bihaću, ili veterana 7. muslimanske brigade u Širokom Brijegu. Sve po zakonu! Ili, da parafraziram Dragana Čovića: Mi ćemo osigurati postrojavanje 7. muslimanske brigade u Širokom Brijegu, a povjesničarima ostavljamo da istražuju dalje. Koliko je to realno, procijenite sami.
Odakle Čovićeva iznenadna briga za veterane HVO-a, nakon više od tri desetljeća, u kojima je izostala bilo kakva institucionalna briga za ovu populaciju? Slično se može reći i za Milorada Dodika i za treću stranu, bošnjačku, koja u ovom slučaju samo treba nabaviti kokice i uživati u predstavi.
Bosna i Hercegovina je zemlja čuda. Čudo, ravno onom iz pjesme Halida Bešlića, odigralo se prošli tjedan, kada je na sjednici Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH smijenjen Dragan Mioković, zbog izjave u dijaloškoj emisiji Face TV-a: "Neki dan sam sjedio s jednim iz Zagorja, znate. I priča mi kako smo, kada kažem smo - mislim partizani, pobili hiljade Hrvata na Bleiburgu. A ja kažem vama, kao i njemu, malo smo ih pobili! Malo!"
Čudima vezanim uz Dragana Miokovića ovdje nije kraj. Nakon što ga je Naša stranka zdušno branila u parlamentu, u njegovu obranu stala je i Vildana Selimbegović, glavna i odgovorna urednica dnevnog lista Oslobođenje, koja ga je na Federalnoj televiziji branila tezom, koja podsjeća na loš vic, kako je Mioković priznao da je "pogriješio" i da se za svoju pogrešku ispričao, dok se Čović nije ispričao zbog fotografiranja s Markom Perkovićem Thompsonom. Praktički, Mioković je priznao da je pogriješio zbog toga što je naglas rekao što misli, te da nije bilo nikakvog razloga za njegovu smjenu.
Otprilike, kao u onom vicu u kojem se mitski Mujo natječe s Amerikancem i Rusom. Nakon što Amerikanac ispriča svoju "istinu", po kojoj su Amerikanci najveći, a Rus svoju, Mujo kaže kako je Avdo iz Gornjeg Vakufa spavao s pet tisuća žena. Nakon što Amerikanac i Rus priznaju da su lagali, Mujo kaže: Ma lago sam i ja, nije Avdo iz Gornjeg, već iz Donjeg Vakufa. Na sličan način se Mioković ispričao za svoju "pogrešku".
Dva su moguća objašnjenja najavljenog čuda u Derventi. Prvo, koje se na prvu čini najlogičnijim, da su Čović i Dodik zajednički i u dogovoru krenuli u predizbornu kampanju, pri čemu je Čović, možda, napravio grešku u koracima, i to iz dva razloga: prvo, teško da će se čudo u Derventi dogoditi, čime Čović baca u vjetar novo neispunjeno obećanje, što mu je prešlo u naviku, a drugi razlog je to što "napada" Milorada Dodika, koji je među hrvatskim biračima, vjerujem, neusporedivo popularniji od njega.
Drugo objašnjenje je da je Čović doveden pred zid, da se radi o diktatu iz Bruxellesa, ili iz Zagreba, što je jedno te isto, po kojem Čović mora prekinuti partnerske odnose s Miloradom Dodikom, da bi na drugoj strani dobio određene ustupke. Najsporniji detalj ovog scenarija krije se u činjenici da će do raskida između Dodika i Čovića doći samo u slučaju nekog ozbiljnijeg incidenta. Hoće li ratni veterani i ovaj put, kao mnogo puta do sada, biti iskorišteni kao politički zamorci, ostaje da se vidi.
Iz ovog epskog sukoba, ili "sukoba", dvojice dojučerašnjih prijatelja i saveznika najviše će profitirati Milorad Dodik, kojemu nikako ne ide na ruku svojevrsna pat-pozicija u kojoj se našao nakon pakta s američkim arhineprijateljem, kojega njegovi birači u velikoj mjeri doživljavaju kao "ugovor s vragom", bez obzira što su Trumpove Sjedinjene Američke Države u ovom trenutku najvažniji Putinov saveznik na svijetu.
U oba slučaja Čovićev izborni legitimitet će pasti, iako on zbog toga, što je paradoks, neće imati neke značajnije političke štete, zahvaljujući pomno izgrađenom klijentelističkom sustavu po kojem nitko neće ugristi ruku koja ga hrani, što je još jedna potvrda teze da se Čoviću može pripisati svašta, ali nikako politička naivnost.
