Rekoše da Ursula von der Leyen dolazi sredinom sljedećeg tjedna, što mi je drago, budući da je srijeda i da je kojim slučajem utorak, Čerka bi opet rekao, kako mi se namjeste teme same od sebe... pa ću se ja sad istovarit, eto vi i zaboravite dotad šta sam baljezg'o.
Znači, idemo redom. Nas ovdje šest zemalja (jeste, ma koliko netko pričao da je nas pet ostalo na Zapadnom Balkanu izvan EU, Vučić ni Srbija nemaju apsolutno ni mrvicu kontrole nad Kosovom pa je to de facto zasebna zemlja, samo još da netko skupi hrabrosti pa prizna de iure)... znači nas šest zemalja smo kao na tom nekom europskom putu. I mi smo ti tu kao najgori među ovom šestorkom.
Ali ima taj blok od još dvije zemlje, koje prije nisu toliko revnosno ni govorile o eurointegraciji, dok ih Rusi nisu naveli na isto. Ukrajina i Moldavija, naravno. E sad, o ukrajinskoj eurointegraciji mogle bi se knjige pisati, mene sad isključivo zanima Moldavija. Znači, Moldavci, tj. Rumunji u krajnjoj liniji, samo ćirilični, čine četiri petine vlastite zemlje. Ostatak su ljudi koji su u tu zemlju doselili dok je bila sovjetska republika. Možemo mi danas pričati svakojake gluposti o komunizmu i socijalizmu, činjenica je da su Rusi napravili 'soft okupaciju' značajnog dijela istočne Europe i da mi jednostavno ne možemo ni razumjeti kako su ti ljudi živjeli, iz perspektive našeg soft komunizma, mada mislim, soft komunizam je sam po sebi oksimoron, to je opet za nekog posebnog referata.
No, Moldavija ima Transnistriju, to je zemlja nepriznata, zatvorena u vremenu i prostoru, koja još uvijek živi komunizam, koja je još uvijek sovjetska. Ovo što mi imamo, mirovnim sporazumom dogovoreno i ustavno priznato Daytonskim Ustavom, znači to je itekako civilizirano rješenje na ono što danas žive Moldavci, imaju do zuba naoružanu pobunjeničku republiku, koja je ogrezla u mafiji, švercu, strahovladi...
Nadalje, kad su održani ovi referendum o Ustavu i sada parlamentarni izbori, Moldavija nije imala praznik demokracije. Strankama su zabranjivali izlazak na izbore, oduzimano je pravo glasa državljanima Moldavije koji žive s 'ruske' strane, recimo otišli ljudi u potrazi za poslom, kao pola Bosne i Hercegovine put Austrije, Njemačke i Irske.
Uglavnom, svašta ti je tu nešto bilo i Vehid Šehić bi knjigu mogao o njima napisati, kako je to sve nekako sumnjivo provedeno, i čak i prema tim itekako sumnjivim biračkim popisima i uz zabranjene stranke... pola njih je izišlo na izbore i pola od te polovine je bilo za Partidul Acțiune și Solidaritate (Stranku akcije i solidarnosti), tehnički, tek četvrtina građana je nedvojbeno za Europsku Uniju. Nije prošao niti dan nakon te izborne pobjede, ono, izborno povjerenstvo je još cicalo je li negdje 54 ili 55 mandata i slično, Europska Komisija daje izjavu da je vrijeme da se s Moldavijom otvori prvo poglavlje pregovora.
I sad ti meni nije jasno kako zemlja koja je u govnima otprilike koliko i Bosna i Hercegovina, ali koja uz to ne može provesti čak ni svoj puni suverenitet i teritorijalni integritet, dakle ne kao našeg Milorada 'piškit ću kakit ću' – hoću se odcijepit, a ne, izići ćemo na izbore, blokirat ću državu, a ne, prihvatit ćemo plan rasta... Znači oni otvaraju poglavlje, bilo koje, u pregovorima s Europskom Unijom, a nama oduzmu, koliko je ono dosad, 216 milijuna eura?! A od tih nekih poglavlja mi imamo samo vijesti da je Marta Kos bila u Srbiji, zemlji koja odavno ništa nije ni otvorila ni zatvorila... ali evo smo konkretno, sad i od njih u boljoj poziciji. Naša koalicija na vlasti, uz brojne blokade, nešto na kraju i napravi, dok Vučić uglavnom pumpa zadnjih mjeseci.
I sad taj dolazak Ursule von der Leyen, kao da smo mi željni žene za kojom se vuku repovi javnih nabavki i sličnoga... Da ona nama održi neku lekciju, kao kako ne napredujemo na europskom putu. Brat bratu, među europskim članicama čak četiri države u potpunosti padaju po kriterijima naših 14 prioriteta, to su konkretno Mađarska, Poljska, Slovačka i Italija (za ove tri je očito gdje je BiH bolja, a Italija još uvijek ima slab odnos politike i vlasti, što je njihova boljka barem pola stoljeća). Među uzornim europskim članicama, Francuska ima prilično jednostrane medije, u njih je soft diktatura vidljiva kroz evo osmu Macronovu vladu, Le Pen je osuđena zbog traljavo urađenih računa, u nas bi za to dobila 'packu' od Ureda za reviziju. Njemačka ima brojne upitnike oko financiranja stranaka i ima nevjerojatno sporu sudsku praksu (jedino sporije od suda u Njemačkoj je internet konekcija). Nizozemska i Danska, opet, zemlje koje Bosni i Hercegovini imaju redovito najviše primedbi, nevjerojatno slabo obavljaju programe zaštite svjedoka, zviždača i slične stvari iz sudske prakse. Dakle, evo mojim mlitavim pregledom problema iz javnog života pronalazimo čak osam od 27 koje ne ispunjavaju 14 kriterija koje je BiH dobila kao domaću zadaću. A da se zakopam dublje, nađeš EPPO u Hrvatskoj, medije i sudstvo u Sloveniji, bilo bi još tih. No i ovako ovlaš nema 20 članica EU koje ispunjavaju njihove vlastite kriterije.
I onda nas kazne. Šest milijardi eura. To je novac koji su konkretno ponudili Jugoslaviji (dojč maraka, ali isto ti je to) da se ne raspadne. No bilo kasno. I dakle, kazne nas, ali nagrade Moldaviju, koja je još prije dva mjeseca bila otvoreno za pripajanje Ruskoj Federaciji. Da ne govorimo da zemlje koje su danas članice 'šengenskog akija', Rumunjska, Hrvatska, Bugarska, nisu imale nikakvih tih epohalnih zahtjeva od Unije, osim onih nekih redovnih, da znaju gdje su im granice, da imaju konsolidiranu financijsku sliku, da znaju broj stanovnika i strukturu... I sad se ti pitaš, pa zašto baš mi Balkanci ne možemo u EU, evo Albanija i Sjeverna Makedonija su još ispunile i 'njihovih 14 prioriteta', ali ne mogu...
Ima jedna strašna matematika koja nama ne ide niz ruku. Pregledom nekih osnovnih statističkih podataka, primijetit ćete da gotovo sve zemlje zapadnobalkanske šestorke imaju petinu do trećinu ili čak polovinu muslimanskog stanovništva. Iznimka je 'krnja' Srbija bez Kosova, kojoj onda ostaje mali Sandžak i tek možda pet ili manje posto muslimana. Ali opet, Srbija ne krije svoju ljubav prema Rusiji, pa ima dodatni problem. I oni, realno, očito imaju uvjet, ili da se pozdrave s Kosovom de iure, ili da im postotak muslimana na papiru izgleda veći. Tj. loš.
Najsnažnije europske velesile, Francuska i Njemačka, imaju manje od 10 posto muslimanskog stanovništva. A opet, zemlja na kojoj je danas zasnovana ukrajinska obrana od Ruske Federacije, Turska, da, velika vojna sila NATO saveza, također nije dovoljno dobra za Europsku Uniju. Tamo kao smeta autoritarni predsjednik, mada taj isti autoritativni stil vlade ne smeta u Francuskoj, Mađarskoj, Poljskoj, Slovačkoj... svi oni imaju neke elemente soft autoriteta.
Posljednji prijedlog je bio da se mi na Zapadnom Balkanu najprije međusobno udružimo pa onda nekad (čitaj nikad) uđemo u Uniju u paketu. U tom paketu Srbija bi bila 'stabilizirajući' faktor, sa svojih oko sedam milijuna stanovnika i tim malim postotkom muslimana, plus svojim tradicionalno snažnim diplomatskim utjecajem na BiH, Albaniju, Sjevernu Makedoniju, pa manje više i Crnu Goru. Aha, znači na sve.
I sad ja ne znam, kad ovako gledam, pljujemo li mi u vjetar kada pričamo o eurointegraciji?! Zbog čega se Bosnu i Hercegovinu kažnjava sa po 108 milijuna eura svakih par mjeseci, nisu li to novci namijenjeni izgradnji civilne infrastrukture, poljoprivredi, turizmu, cestama, komunalijama... Kakve veze političari i njihove blokade imaju s tim novcem?!
Uostalom, ako EU želi, neka nam nametne rezultat izbora na isti način kako je to učinila u Moldaviji. No čak i da to učine, da mi imamo dovoljno ljudi koji bi se prodali Uniji... ja sumnjam da bismo mi poput Moldavije sutradan dobili poziv da otvorimo prvo poglavlje u pregovorima.
Eto. Ovo nisu moji neki stavovi za koje bih se zakleo da je tomu tako, vrlo rado bih i ja volio da me vrijeme demantira. Ali mi se čini da mi apsolutno 'nikad' nećemo biti dovoljno dobri za hoch Europu. A vama?!
