Zimske gadosti: Trojka pod snijegom

Ako na narednim izborima Trojka izgubi Kanton Sarajevo izgubit će, vrlo vjerovatno, i vlast u Federaciji koju, istina, vidjela ne bi bez pomoći Ureda visokog predstavnika.

Ako, dakle, na narednim izborima Trojka izgubi Kanton Sarajevo, poraz će doživjeti od Stranke demokratske akcije i njenih satelita.

Snježna dova

Ako Trojka nakon jesenskih izbora izgubi vlast u Kantonu Sarajevo, to neće biti zbog toga što su Dino Konaković, Nermin Nikšić i Sabina Čudić, odnosno Edin Forto prije nje, čekali da neko – Christian Schmidt, Ambasada Sjedinjenih Američkih Država, predstavnici Evropske unije… - razumu privedu Milorada Dodika, niti zato što zajedno i odvojeno čekaju da Visoki predstavnik nametne nova izborna pravila, a nadaju se da neće.

Ako liderima i jednoj liderki Trojke nije jasno da se izbori u glavnom gradu i pratećem kantonu ne dobijaju ili gube zbog takozvane visoke politike, onda im ništa pod kapom nebeskom nije jasno.

Ako se na budžet – i to kakav! – Kantona Sarajevo kao na bankomat nakači SDA, Bakir Izetbegović bi mogao, red je, nekom hodži platiti snježnu dovu.

U Sarajevu je, čuli ste, vidjeli, pročitali, pao snijeg u januaru, iako mu to nekoliko posljednjih zima nije bila praksa. U nekim ranijim, međutim, jeste. Istina, u februaru.

Snijeg i šamari

Početkom prošle decenije premijeri u najbogatijem kantonu su se smjenjivali svakih godinu-dvije, a njihova imena danas malo kome znače: Zlatko Mesić, Fikret Musić, Suad Zeljković i Muhamed Kozadra bili su ono što je sada Nihad Uk. Snijega je, ponovimo, bilo i više, a ostalo je, mahom, bilo za šamara: snimale su se Sarajlije kako u kupaćim gaćama sa krovova i kroz prozore skaču u snijeg, kako bordaju strmim ulicama Općine Stari Grad, šetaju u odjeći primjerenoj Zaostrogu ljeti…

Elementarnu nepogodu, blokirane, smrznute, jedva funkcionirajuće gradove, svu silnu, veliku zimsku dramu koja je zadesila zatrpanu zemlju u kojoj ljudi umiru od hladnoće ili gladi, škole ne rade, a odjeli ortopedije prebacuju normu, ''savremeni mediji koje stvaraju korisnici'' predstavili su kao vrhunac zabave za infantilne egzibicioniste, dok su se oni kao profesionalni utrkivali u prenošenju fotografija i snimaka šege, šala i pošalica.

I tada je, shvatili ste, baš kao i sada ili kao početkom ovog stoljeća, Sarajevo bilo zatrpano, ali nije ličilo na ono očišćeno i ulickano iz olimpijske godine u kojoj se, prvo, strahovalo da neće biti snijega, a onda da ga se neće stići očistiti u roku najbrže. Stiglo se, naravno da se stiglo. Kasnije je i to, kao i valjda sve što je nekada bilo moguće i normalno, postalo nemoguće.

Problem naslijeđenog problema

''I to je onaj problem naslijeđenog problema. Preko hiljadu zaposlenih u Radu je ova vlada, odnosno ove dvije vlade kontinuiteta, zatekla. Sjećate se jednog slučaja kada je 40 članova iste porodice bilo zaposleno u Radu. To su sve stvari na koje mi moramo odgovarati'', kazao je premijer Kantona Sarajevo, Nihad Uk, nakon što ga je novinarka BHRT-a upitala gdje je i šta radi hiljadu zaposlenika Kantonalnog javnog komunalnog preduzeća Rad u čijem je opisu posla i čišćenje snijega.

Uk i njegovi imali su skoro osam godina da riješe ''problem naslijeđenog problema'' i nisu, očito je, napravili ništa, kao što ništa prije njih nije radila SDA, niti će raditi ako ih nakon ovogodišnjeg oktobra naslijedi.

Komunalna zapuštenost Sarajeva blage veze nema sa iznenadnim snjegovima zimi, navikom građana da u kontejnere bacaju kauče ili štakora da se masovno množe, već sa doživljajem javnih firmi kao uhljebišta stranačke vojske, a politike kao poligona za diletante sa viškom samopouzdanja.

Odgovornost nije ni došla

U mnogo čemu Sarajevo ne liči na druge dijelove Bosne i Hercegovine, ali je u komunalijama i kadrovima navlas isto ostatku zemlje u kojoj poplave, odroni i mećave dođu i prođu, za razliku od odgovornosti koje ne može proći, jer nije ni došla.

Majstor verbalnih akrobacija, pokojni Miroslav Ćiro Blažević, je govorio kako radost nakon pobjede nikad nije velika kao razočarenje nakon poraza. Upravo taj osjećaj je – i to vrlo uspješno – Trojka razvila kod svojih birača i simpatizera.

Uk, Komšić, Čudić, Nikšić, Forto i ostali nikada nisu shvatili temeljnu razliku između percepcije njih i njihovih političkih protivnika. SDA se trpi, dok se od liberala, lijevog centra i odbjeglih učenika Bakira Izetbegovića očekuje da njihove ''dvije vlade kontinuiteta'' ne održavaju ''problem naslijeđenog problema'' već da, recimo, očiste snijeg onako kako se to prije njih dugo nije radilo.

Pravljenje problema

Nikada, baš nikada Trojka ne bi do vlasti došla zbog politike SDA prema Miloradu Dodiku ili Draganu Čoviću, zbog nerješavanja pitanja državne imovine ili nebavljenja izbornim zakonodavstvom, sasvim suprotno: ta je koalicija glasove dobila zbog Sebije Izetbegović, Fadila Novalića, Harisa Zahiragića, Asima Sarajlića i svih drugih manekena neodgovornosti, negativne kadrovske selekcije i spremnosti da se od svakog problema napravi veći.

Jednako tako, ako Trojka doživi poraz, uzrok neće biti njihova politika prema Miloradu Dodiku ili Draganu Čoviću, nerješavanje pitanja državne imovine ili nebavljenje izbornim zakonodavstvom, već kontinuitet neodgovornosti, negativne kadrovske selekcije i spremnosti da se u svakoj situaciji pozovu na ''problem naslijeđenog problema''.

Namjere Trojke bile su, ne treba sumnjati, najbolje moguće. Historija, međutim, ima ružan običaj da ne pamti njih nego ishode. A jedan od mogućih je i povratak Stranke demokratske akcije na pozicije moći, ali ne zato što se ta partija reformirala, našla nove ljude koji imaju još nešto osim ambicije i smislila program koji nije spisak pustih želja, već zato što NiP, SDP i Naša stranka nisu uspjeli očistiti snijeg koji je pao u januaru i nikako da se sam otopi!