Svak' na svoju stranu

Nakon toliko godina, prilično brzopotezne odluke o preimenovanju šest spornih ulica u Mostaru našle su, čini se, alternativne nazive, čime će, kako to ovdje već biva, biti i vuk sit i ovce na broju. Šest ulica čiji su naziv predstavljali veliki politički balast za HDZ, posve nepotreban već godinama, napokon će prestati biti tema, pa će sjećanje na netaktičke, da ne kažem politički naivne ustašluke iz devedesetih, izblijediti poput predizbornih obećanja.

Na radost HDZ-a, kojem nije padalo na pamet, u čitavoj toj sreći što je proces otkočen i brzo priveden kraju, još uvjetovati nešto. Neki im spočitavaju što ne uvjetovaše izmjene imenom Tita? Eh, Tito, on je tamo daleko, izvan zone odgovornosti i, očito, posve, nepotreban u ovom trenutku smanjene potrebe za dodatnom senzibilizacijom atmosfere. Tišu i mijenjaj!

SDA, također, nije bio posebno izbirljiv po pitanju alternativnih imena, dojma sam da se nisu previše petljali u HDZ-ov posao. Kao da je bilo - predložite nešto da se može potpisati, na vama je, samo nemojte nešto prejako da previše odgovaramo opoziciji. Ipak je to, hmm, možda vam se ovo neće svidjeti, ali ne recite mi da nije istina – HDZ-ova strana jedinstvenog grada.

U tom svjetlu, evo, danima čitam mnoge facebook istupe, komentare i liste želja meni dragih ljudi, koji su inicijativu o promjeni naziva šest ulica u gradu Mostaru na neku foru shvatili kao zvuk pištaljke koji označava otvoren natječaj za izmjenu svih naziva gradskih ulica koji im nisu po volji. I priliku da se u Mostaru devedesete prebrišu učas k'o gumicom, barem u nazivima ulica.

Nažalost, njihovu naivnost u ovom trenutku gotovo da bih strpao u isti koš s naivnošću onih koji su, opijeni geostrateškim pomjeranjima u Mostaru devedesetih, brže bolje označili teritorij nazivima za koje je svatko s imalo soli u glavi znao da neće izdržati i najmanju normalizaciju odnosa u gradu i državi, a koja je, kao što nakon noći uvijek stiže dan, a nakon kiše uvijek dolazi sunce, neminovno morala jednog dana uslijediti.

Ne bih vrijeđao, ali samo bih podvukao, kako sporni nazivi šest ulica možda odlaze, ali suštinski odabir imena ulica i dalje je u ovom gradu po principu vama vaše, a nama naše, ma koliko mi šutjeli o tome. I ma koliko ih je netko devedesetih, razmjerno naivno, mijenjao, a koliko netko, mudro, nije. Zapravo, ma koliko i galamili, stvari tako stoje.

Ne znam na koju foru su raja shvatila da stiže vrijeme izmjene i harmonizacije naziva svih ulica u gradu Mostaru, pa su krenuli pljuštati prijedlozi, od onih da se izbrišu sva imena, a stave samo brojevi, k'o u Americi. Ili, ako već hoćemo i imena, da to budu neutralni nazivi. A i na tu temu je lijepo jučer kolega kolumnist Igor Božović, odlično poentirao. Što je, kvragu, u ovom današnjem Mostaru, uopće, neutralno? I što uopće može biti neutralno? Već su i krumpir i krompir u zavadi, jedino krtola bi ih možda pomirila, da nije kako nije. Da banaliziram.

Ovako, ne znam što bih vam rekao, maštanje je dozvoljeno, ali čvrsta realnost govori da je za sada ovih šest ulica kapak i da će još puno vode Neretvom proteći dok se svi akteri ozbiljno nakane da se postigne sveobuhvatan dogovor oko naziva ulica, jer svaki takav dogovor pretpostavlja čupanje armature postavljene devedesetih, a znate kao to ide s armaturom – trpi kozmetičke dodatke, farbanja i utopljavanje, ali suštinski ona ostaje ista. Tko ima oči, a nadam se da mnogi u ovom gradu imaju, to vidi i zna.

I još ovo, meni drage kolegice i prijateljice primijetile su kako nijedno novo ime ulica ne pripada ženi. Dobro, Ciglana jest, doduše, ženskog roda, ali nije osoba. Očito, prebrzo se ovo odigralo da bi netko od pet muških članova Komisije za preimenovanje spornih naziva ulica još razmišljao i o toj, ehm, trivijalnosti, da se Mostar oduži nekoj ženi.

A, ruku na srce, da se ne lažemo, ovakav Mostar su i gradili i rušili gotovo isključivo muškarci, žene su predugo bile pretiha voda da bi ih desetak, dvadeset godina aktivizma sada najednom ubacilo svakoj muškoj glavi u pamet. Iako je kroz povijest bilo itekako žena kojima treba odati priznanje, ovaj i ovakav Mostar još je daleko od prepoznavanja njihovih dosega. Ovdje se još uvijek aršini kroje po epskoj varijanti. I prije će Greta eventualno dobiti ulicu, nego neka Vera Šnajder, Erna Cipra, Marija Bergman ili Bohuslava Keck(ova).

Lirika može, ako je muška. Može, ako su Šantić ili Ujević. Dobro, prav za prav, ne i ako si Mile Budak. Zapravo, 'ajde opet da se ne lažemo, mnogi u gradu bi, da ih se pita, a da postoji mogućnost da nikom pritom ne odgovaraju, ženama opet odredili tek strogi spisak prava i obveza. Evo ovdje me sijeci ako nije tako. Svašta se u ovom gradu još krije pod raznim krinkama, maske defiliraju svaki dan.

No, da ne skrenem s glavne teme. Kao i sve po pitanju Mostara – što god ovdje da se pomjeri makar i malo, opet čovjeka veseli. Ako vas to veseli, riješit će se šest spornih ulica, ali, sudeći po nekim reakcijama, sporenje će se nastaviti. Jedan Lasta ne čini proljeće, niti Tin noćas umire samo od ljepote.

Što mi već sada daje za pravo da kažem kako do nekog tektonskog poremećaja ili nekog novog pritiska sa strane novih konkretnih promjena neće biti po ovom pitanju. Ova tema će otići u zaborav. Jedinstveni grad vratit će se svojoj rutini. A glavni čimbenici, što bi se reklo, svak' na svoju stranu. Svanut će novi dan, nebo će i dalje biti plavo, a voda će i dalje biti mokra...

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.