Samo neka se i dalje vrti…

Eto, sad kad smo lijepo ispucali najbolje želje u Novoj, vrijeme je da već danas malo smanjimo doživljaj. Naravno, nemam ništa protiv najljepših želja, ljudima općenito želim samo dobro, osim kad me naljute, a i tada to traje kratko. Osim u iznimnim slučajevima kad me netko neočekivano i totalno razočara. Ni tada nikome ne želim loše, samo želim da tu osobu nekako izrežem iz svog filma. Do nekog ponovnog susreta kada ćemo relativizirati bivše nas i nastaviti u ljudskom i prijatnom postojanju.

Kad bi želje zbilja imale moć, Svijet bi bio, kažu, ljepše mjesto. No, želje nisu samo lijepe novogodišnje, ima i onih kroz godinu, manje lijepih. Dođe li vama ponekad bojazan od toga što vam zbilja drugi žele? Jer, nećemo se lagati, ljudi znaju biti zli, pokvareni, zavidni i bešćutni. A svi ljudi imaju pravo na želje. I dođe mi ponekad da kažem kako sam sretan da se želje, i dobre i loše, ipak brže rasplinu, nego se materijaliziraju.

Ah, da, novogodišnje želje. Čista kurtoazija, ali ne nužno neiskrenost. Ljudi žele drugima najbolje i zbog sebe samih. Ljepše je živjeti u svijetu gdje su svi sretni, bez bola i patnje, nego okružen nesrećom, tugom i boli. Ima tu i one da je dobro željeti dobro. No, nažalost, da se od želja zbilja živi, da se želje tako lako ostvaruju, svijet bi bio drugačije mjesto. Ovako, lijepi i prijatni, ostat ćemo u nadi da ćemo bar, recimo, 80 posto pogoditi. Da će naše jučerašnje želje, i pokoja današnja, zakašnjela, pogoditi cilj.

No, život je kurva. I s godinama svi bolno saznajemo kako ljubav, novac i sreću uvijek pretekne zdravlje. Kad si mlad, osim ako baš nisi od onih krhkih, zdravlje je manje bitna stavka. Od stotinu želja ni na kraj pameti ti nije da nekome kažeš samo neka se zdravo. Uostalom, možeš spavati gologuz na šipku i neće ti ništa biti. Ne razumiješ koncept da zdrav čovjek ima tisuću želja, a bolestan samo jednu. Smiješ se onom vicu koji kaže da je ta želja da se uđe u politiku.

A onda dođe vrijeme, gotovo neprimjetno uđe u tvoj šesnaesterac, kad zdravlje najednom uđe u egal s ljubavlju i novcem, a onda polako izdominira u novogodišnjim željama. Opet, svi znamo da želje ne preveniraju bolesti, od njih suštinski nemaš ništa. Jedino ako se paziš, čuvaš i, zašto ne reći, poštuješ, pa ne trpaš svašta u sebe, neumjereno i bezobzirno, možeš se nečemu nadati. A i tada te, kad se najmanje nadaš, neugodno iznenadi rodni list.

No, skloni smo kockanju, vlastito zdravlje često zanemarujemo, spavamo predugo gologuzi na šipku, a onda je glupo očekivati da će nas želje održati među zdravima. No, kažem, lijepo je i ljudski zaželjeti drugima da ih posluži i ovu godinu. Ne gubiš ništa, a oni možda neće dobiti, no što je alternativa?

Narednih 364 dana, a dug je to period, poneki od nas ipak će završiti mimo svih najboljih želja koje je ovih dana dobio, ali svijet će se i dalje vrtjeti oko svoje osi i skupa sa drugim planetima oko Sunca. Opet će se čestitati neka druga Nova i opet ćemo željeti jedni drugima sve najbolje. Tako to hoda. Reći ćete da ništa nema smisla, želje pogotovo, ali želje su jedna od stvari koje su čovjeka održale. I biti će tu dok je čovjeka. Ne ispunjavaju se tako lako, ali nas guraju kroz život.

Eh da, ja, osim što sam u nekim godinama kada konačno kontam da bez zdravlja ništa ne vrijedi i kako je kad si bolestan sve drugo manje bitno ili totalno nebitno, neke druge posebne želje i nemam. Možda je najveća želja da godina prođe mirno i bez stresa, pače dosadno. Možda imam još koju, da auto sluša i ne pukne guma u nevakat, da mi se kućanski aparat ne pokvari kad ti to najmanje odgovara i da imam što manje doticaja s majstorima, jer to je u današnje vrijeme pokora koja će u budućnosti biti teško objašnjiva.

A i za to sam siguran da mi želje neće pomoći. Bit će tih trenutaka kad ću kleti i opsovati (sram me i stid bilo!), ali c'est la vie. Život. Što ćeš! No, jednako kao što ništa, a pogotovo lijepe novogodišnje želje, neće spriječiti sva sitna i krupnija sranja koja će nam se zbivati kroz godinu, tako ni ta krupna i sitna sranja neće spriječiti iste te želje da se opet pojave o idućoj Novoj. I svi ćemo opet u dubini duše znati da je to tako, ali da bez toga ne može. Kao niti bez novogodišnjih odluka koje ste, vjerojatno, do danas već pogazili.

Najmanje što vam mogu poželjeti je da idući put probate iznova.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.