Sajam gospodara

U svom obraćanju okupljenima na otvaranju jubilarnog, 25. po redu Sajma gospodarstva u Mostaru, Aleksandar Vučić rekao je točno ono što se treba reći da bi se znalo kako zapravo stoje stvari, ne samo u ovom dijelu Bosne i Hercegovine, nego i u čitavoj zemlji.

Obratio se onome tko je glavni, najvažniji i činjenica. Unatoč tome što je u tom trenutku u dvorani bilo i onih koji u nekoj logičnoj hijerarhiji stoje ispred njega. No, kako kaže ona stara, gdje prestaje logika...

Dragan Čović, domaćin Sajma, u ovom trenutku čovjek sa nekom za njega prilično lijevom funkcijom (da budemo faktima vjerni – trenutno je Zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH) suštinski je taj glavni, zbog kojeg i oko kojeg se sve ovo događa.

Da je on zbilja temo neki zamjenik, on bi sjedio u drugom, trećem, četvrtom redu, čekao na svoje vrijeme da stisne ruku nekome i bio uglavnom blago ignoriran od medija i okupljenih zvanica. No, svi znamo da to nije bio slučaj.

Tamo neki Alan Ford

Svi znamo da je zamjenik zapravo glavni. Mogao je biti tituliran kao Predsjednik udruženja ribolovaca ili prvi čovjek Udruženja za promicanje igre domina, to bi bilo potpuno svejedno i prošlo bi potpuno nezapaženo, jer je i suštinski nebitno, kada znamo da je on zapravo meštar ceremonije, Šef, Glavni, Predsjednik...

Podsjeti me ovo malo na Grupu TNT, gdje dva lika koja vas dočekaju u Cvjećarnici jesu Jeremija i neki debeli što se zove Šef, pa bi neki neuki mogli pomisliti kako je Šef zbilja taj za koga ga titula izdaje. Ali, svi zapravo znamo kako je Broj 1 taj koji vuče sve konce.

Kada bi gledali sve zvanice koje su taj utorak, okružene tjelohraniteljima, službenim licima, asistentima i savjetnicima, prošetale nekadašnjim tvorničkim halama Sokola, pogotovo sa bosanskohercegovačke strane političke lepeze, vidjeli bi kako je tu bilo i puno hijerarhijiski viših i zvučnijih funkcija od zamjeničkog mjesta na čelu Parlamenta, ali papir je jedno, a stvarnost je drugo.

Neka neka sačeka

Jednako tako, stvarnost nam govori kako hrvatskog premijera Plenkovića na Sajmu nije dočekao kao domaćin njegov federalni kolega Nikšić, nego je upravo premijer Federacije BiH bio možda i najveći gost među brojnim, tako se činilo, domaćima.

Drugim riječima, bio je tu, ali, makar su politika i gospodarstvo trebali biti njegov fah i razlog da bude prvi među okupljenima, odigrao je epizodnu ulogu, skoro kao igrač sa klupe uveden u sudačkoj nadoknadi. Tek nešto malo bolje možemo reći za šeficu Vijeća ministara, ako ćemo tražiti rang dostojan Plenkovića, koja je protokolarno bila tu, viđena, ali ipak znalo se tko je tu, realno, njemu domaćin. I tko ima glavnu.

Who is Who i Hu iz ju?

Također, makar je Sajam pohodio predsjednik, i po svemu sudeći apsolutni vladar Srbije, s druge strane nije bilo onoga što zovemo "kolektivni šef države". Taj pojam "Kolektivni šef države", koji sam prvi put upoznao kao sasma mali, kad je Drug Tito umro, služio je da se narodu narodski prikaže svrha i funkcija šarolikog društva koje je naslijedilo jednog čovjeka. Odnosno, bilo je efektnije da Druga naslijedi Šef, pa makar i kolektivni. No, brzo će se pokazati kako Šef, a zapravo hobotnica sa mnogo krakova koji svaki vuče na svoju stranu, ne može biti jači od Druga.

Naš "kolektivni šef", nešto što bi se, na papiru, trebalo pitati o svemu važnom za Bosnu i Hercegovinu, pogotovo u slučajevima kada ti dolaze strane delegacije, odnosno naše tročlano Predsjedništvo bilo je negdje daleko, razjedinjeno, nepozvano i u tom trenutku nikome bitno. Sajam nije bio niti njihov, niti su tu, očito imali što tražiti. Da parafraziram, Soko ih nije volio.

Makar je u pohode njihovoj državi stigao nitko drugi nego Aleksandar Vučić, isti po rangu, još i susjed, koji se, usput budi rečeno, šetao po istočnom dijelu zemlje kao da je njegov, a ne njihov, Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je u ovoj priči bilo bitno kao jedna marka u šupljem proračunu Bileće.

Tvoja titula zvuči poznato, ali lice jok!

Zašto vam sve ovo pričam? Pa, eto tako. Samo da vam još jednom kažem kako u ovoj zemlji ništa nije kao što piše. I kako stvarno stanje ne odgovara onome na papiru. I kako je puno toga fol. Nečija funkcija ne znači da je on šef i da se pita, a netko tko se folira kako se pita i kako ima funkciju, zapravo je tek maćuhica iz izloga Cvjećarnice.

I kad je već tako na vrhu, možeš onda misliti kako je onda na nižim razinama, tamo gdje papir štošta trpi, a funkcije se lijepe samo da bi opravdale redovnu plaću. I kako je tako, i tako je kako je – i očito ne može biti drugačije. I to generalno gledajući, svi znamo, samo se često foliramo.

A ja sve to gledam i pokušavam, onako iz hobija i razonode, doznati tko je, dođavola, predsjednik  Američko -evropske alijanse? I što je to uopće? Priznajem da zvuči moćno, ali, rekoh li vam već, ono što piše na papiru ili u dnu ekrana, ne mora značiti apsolutno ništa u našoj realnosti. Pogotovo ako se ne može ni izguglati.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.