Renault Twingo RS - nije za seljake kojima je sve u metraži!

Ima u nas nemalo ljudi koji vole omalovažiti manja auta, posprdno pogledati vozača manjeg auta na semaforu ili mu olako uzeti prednost na križanju. Osobno najmanje volim kad to rade oni koji grcaju u dugovima jer su kupili nekog metar predugog i pet godina prestarog polovnjaka i kojima je zapravo, kad bi na ovom svijetu sve bilo potaman, jedan mali auto zapravo optimalan za njihove stvarne prohtjeve, jer se 95 posto vremena vozaju po gradu i sami. No, u zemlji seljaka na brdovitom Balkanu, voziti mali auto još uvijek neki smatraju ispod časti, makar su ih roditelji začeli na zadnjem sjedištu Fiće i vozikali godinama u istom tom Fići, pa ih eno i sad živih i zdravih.

Ljubitelji i vozači manjih (u daljem tekstu koristit ću izraz „kompaktnijih“) auta itekako znaju koliko se takva auta čovjeku uvuku pod kožu i koliko se čovjek zna zaljubiti u njihovu vjernost, okretnost i šarm – i koliko su pritom nebitni ONI pogledi ONIH nekih vozača na semaforima. E sad ćemo stati...jer, što se tiče pogleda na semaforima, mene su zadnjih dana apsolutno SVI gledali. I ovi i oni vozači, i vozačice, a bome ni pješaci svih spolova nisu ostajali bez reakcije. A ja samo sjedio u malom autu. I nisam pritom imao različite ratkape ili selotejpom zaljepljen retrovizor, nit' lažnu naljepnicu Ferrari na Fiat Puntu, sva su mi svjetla radila i nigdje mi auto nije bio udaren. Ne, ja sam samo vozio Twingo RS. Čisti dokaz da mali auto može biti faca i onima koji misle da su mala auta bezveze. Još kad ih ostaviš iza sebe kao mrlju u retrovizoru, užitak je potpun.

Zapravo, nevjerovatno je koliko je ta oznaka RS, baš kao nešto to rade M, AMG ili GTi, „zazvonila“ ljudima. Renault je uvijek znao od uobičajenog automobila napraviti nešto slasno, samo je bilo pitanje koliko se ekonomisti u toj firmi slažu s inženjerskim zamislima. Nakon što su RS varijantama modela Megane i Clio ušli u urbanu legendu, još na prvoj izvedbi ove druge generacije Twinga probali su dio slave pretočiti u malu gradsku jurilicu. No, tek sad, s faceliftom, pogotovo sprijeda, Twingo izgleda već na prvi pogled kao opasan i brz auto. Svaka čast verziji prije restylinga, ali još uvijek je izgledala kao umiljato janje. Ovaj već ima, uz bijelo-crnu kombinaciju boja i taj željeni mrki pogled, a dodatna svjetla „u braniku“ podsjećaju na dane kada je svaki sportski model imao dodatne maglenke baš na tom mjestu. Još nešto neodoljivo podsjeća na „stare dobre dane“, a to je položaj CD radija, baš kao što je on (doduše, kasetaš) stajao u Renaultu 5 GT Turbo. Eto, našao sam par dodirnih točaka, a sad da vam kažem da Twingo RS ima 133 konjske snage, što je, usprkos tome što je motor bez turba, više od nekadašnjeg R5 GT Turbo, koji je imao skoro dvadesetak manje. Vremena se mijenjaju.

Toliko su se, zapravo, vremena promijenila da izraz mali auto više ne znači manje sigurnosti ili opreme. Zato i kažem da je korektnije reći kompaktniji. Mali auto danas može imati sve što ima i veliki. A pritom je i dalje mali kad to treba biti. Na parkingu, u gužvi, na vašem džepu, naprimjer. Naravno, ima i malih auta raznih... A Renault Twingo RS je malo „razniji“ među njima. Malo više, ako ćemo pošteno.

Twingo je i u ovoj novoj dizajnerskoj verziji i dalje prostran auto koji će vas iznenaditi širinom i komoditetom, iako praktički nakon prve generacije više nije monovolumen, što je nekad podrazumijevalo prilično kratak, zasječen nos. Danas ispred vas ima i stakla i haube sasvim dovoljno da se osjećate i subjektivno sigurno dok „gazite“ 130 km/h (inače RS varijanta ide i preko 200, ali stvarno potrebe za tim nema), ramenima se ni u slalomu nećete sudarati sa suvozačem, a dva odvojena sjedala straga bit će sasvim dovoljna i za dva ne baš previše korpulentna odrasla čovjeka. Ako ćemo ocjenjivati sportski užitak u vožnji onda ću reći da je Twingo u startu autsajder na dva polja.

Prvo - po mom mišljenju, instrumenti su previše razbacani, okretomjer je kod RS-a na stubu volana, a ostalo na sredini (uključujući i RS instrumente koji vas obavještavaju o sportskim parametrima), što traži dugu naviku čak i ako ste već imali priliku voziti auta sa sličnom postavkom. Po meni, ako je auto sportski, instrumenti moraju ići tamo gdje ih je najbrže moguće očitati, a to je još uvijek ispred volana. Drugo - upravljač mi je, iako se pazilo na kožu i detalje, prevelik. Broj manji bi bio baš optimum. Što se tiče brzinomjera, on nije spektakularan, ali je informativan, javlja vam lampicom i da je vrijeme da promijenite brzinu, jer se već u opasnom području. Što se tiče ostalih instrumenata, kad se naviknete vidjet ćete da vam ne fali apsolutno ništa – imate čak i previše, posebno sa tim RS zaslonom, koji se doplaćuje.

Sve ostalo na Twingu RS je sportskoj vožnji podređeno i veće zamjerke nema. Motor ni u leru nije prigušen, čim ga upalite znate na čemu ste. Svih 133 konja se glasno javi. Mjenjač, petobrzinski ručni, je dovoljno brz i podatan, jedino što, sad već poslovično u manjim Renaultima i Dacijama, zna malo zapeti kad se prebacuje u rikverc, što znači da morate odlučnije ubaciti ručicu i stisnuti kvačilo skroz do kraja. Sve komande su inače prilagođene spotskoj verziji, pa imaju dovoljnu dozu „težine“ pri rukovanju (ili nogovanju, ako hoćete). Nožne komande pri tom su prigodnoh sportskog izgleda, što nije samo puka šminka. Ovjes je takozvana „Cup“ opcija, s još kraćim hodom opruga i još boljim gripom. To znači da ćete se malo više voziti na bubrezima kroz grad (iako, da ne pretjerujemo, Twingo RS uopće nije očekivano neudoban, čak što više, vožnja po gradu spada u ocjenu - normalno), ali ćete zato iznad 60 km/h letjeti cestom, a posebno krivinama, kada ni rupe ni neravnine neće biti prepreka da uživate u vožnji. Zapravo, ovjes je tako utegnut da ćete u jednom trenutku imati dojam da Twingo lebdi, a pritom ćete imati i potpunu vjeru u njegovo ležanje u zavoju i držanje ceste uopće. Uostalom, ako ste vozili karting, znate što vam govorim. Iako je Twingo prevelik i preupotrebljiv da bi bio karting on, posebno na brzinama od 60 – 120 km/h, pokazuje kartinške manire. Kad vozite ovaj auto jednostavno ćete početi sanjati krivine i željeti da svaka ravna cesta u ovoj državi uskoro postane iskrivljena koliko je to god moguće i imati stalne kombinacije kratkih pravaca i okuka. Čak i u testu vožnje uzbrdo po krivinama, kao i nizbrdo, Twingo RS odlično odrađuje posao. Čvrst a zabavan, s veoma dobrim, čak odličnim kočnicama, prava je igračka za one koji se vole ispuhati automobilom. Pri tom Twingo RS nije štediša, ali tko ovaj auto kupuje da bi uštedio koji litar benzina pod hitno mora na psihijatriju.

Tko voli gledati auto u metražu, razjareno sportski „Tvile“ nije jeftin. On najbolje funkcionira kao drugi auto, ili čak treći u obitelji, ali tamo gdje glava familije voli dati svoj veliki, dosadni auto ženi samo da bi lakše utekao s jednim ovakvim. Uostalom, ako se ne uklapate u ovu shemu, onda znate bar onu priču koja počinje sa „jednom se živi“...