Puše vjetar, diže prah…

Stalno je pitanje je li kriminalitet oko nas porastao ili samo mi za njega bolje čujemo? Ali osjećaj je takav da su svako malo oko nas nekakve pljačke, razbojstva, prepadi…da padaju pumpe, poslovnice kladionica, piljare, provaljuje se u stanove, automobile, budžete i transakcije…i sve to na dnevnoj bazi.

A znate kako to ide s osjećajem, kao i kod temperature - ono kad je u Mostaru 4 iznad nule, ali je zbog bure osjećaj da minus dere kosti? E, takav je osjećaj i s kriminalom. Statistike mogu reći da je kriminal na razini kao i uvijek, da drži ravnu liniju, da nema naglog porasta, da pomalo ide gore, a onda opet dolje, ali stvarni osjećaj je da ga ima više nego ikad, zar ne?

Majmun radi što majmun vidi

Stvarni osjećaj je da malo po malo sve više likova oko nas uzima stvari u svoje ruke, po svom nahođenju i za svoju korist. Svatko pomalo počinje percipirati stvari kao da je otimačina ne samo OK, nego je i poželjan način popunjavanja rupe u džepu – i uz malo sreće, prilično nekažnjiva situacija. Znaš, ono, buraz, takav je sistem, ništa ne funkcionira, opći propuh, zašto ne bi i mi?

Crne kronike su već odavno više od puke informacije koja bi trebala pokazati kako su aktivne rubne skupine društva. One su zatrpane raznim primjerima „dobrih momaka u lošim vremenima“, koji u endefektu nadahnjuju određene čitatelje da i oni krenu istim fazonom. Još ako pravosuđe ne odradi svoj posao – kuraž samo može rasti. Danas ga čitaš u novinama, sutra ga vidiš na ulici. Zašto onda ne probati?

Netko završi na naslovnici jer je zamračio milijune, danas se digne frka, privedu ga, a već sutra ga vidiš da debatira o važnim stvarima za državu, slobodan k'o 'tica. Vjerujem da ima dovoljno onih koji automatski požele biti poput njega, ali kako im za to ipak treba određena infrastruktura, a bome i određena količina strpljivosti, koju ljudi danas uglavnom nemaju, onda se željan akcije gleda utješiti nečim što je zgodnije, bliže i „za pod ruku“.

Mogu statistike pokazivati da nije tako, ali stranice sa sitnim kriminalom nikad nisu bile punije, crna kronika se počela izlijevati poput riječnih tokova za vrijeme kiše i poput bujice polako potapa sve drugo. Eno je u rubrici Sport već odavno, poplavila je i kulturu, o politici da ne govorimo. Ušla je u horoskope, čak i vremenska prognoza u zadnje vrijeme izgleda kao varljivo mjesto. Dodamo li tome da su naslovnice već odavno rezervirane za krupne ribe i krupan kriminal, što drugo reći nego da bura odnese, probija sve do kostiju!

Dočekati odjavnu špicu

Ustaneš se, upališ portal, i čitaš redom - tri automobila obijena, jedan zapaljen, pljačka kladionice, obili podrum, upali u piljaru, razbojstvo na pumpi, trojica maskiranih u banci…a onda popiješ kavu, pa gledaš kakav je danas kriminal na višim nivoima. K'o da dnevno provjeravaš tečaj ili čitaš rezultate utakmica, tako nam je danas ušla u živote crna kronika. No, statistika, vele, nije porazna. A statistika je, čuli ste, kao bikini, ali osjećaj je, to znate, da je u bikiniju ovih dana fakat dnohla.

Što je sljedeće? Bude li se ovakav trend nastavio, bojim se da će nam život postati kao u američkim filmovima. Kad očajna većina shvati da je kriminal još jedina nada, kad moralna većina shvati da je od morala slaba vajda, čitat ćemo i o stvarima koje smo do sad uglavnom gledali u holivudskoj produkciji. I neće samo pljačke banke biti filmske, kako se to voli staviti u naslove. Filmski će biti izaći na ulicu, stati na semaforu, vratiti se kući u komadu. I svi ćemo postati glumci u lošem filmu, htjeli mi to ili ne. U zemlji krvi i meda,drugi dio, za med će se trebati zujati kako nikad nisi mislio da ćeš zujati.

I bio bogat, crn ili rogat, glumit ćeš u akcijskom filmu, baš u onom kojem si htio biti režiser, ali sad bez garancije da ćeš dočekati odjavnu špicu. Osim ako, nekim čudom, u koje sve manje vjerujem, jednog jutra, jedan običan pogled u ogledalo i jedno tiho „basta!“ ne okrene stvari unatrag. I iz jedne točke krene svjetlost koja će crnu kroniku početi vraćati u okvire rubrike.