Otto ili Diesel, slava im i hvala!

Živimo u vrijeme kada se već uzima zdravo za gotovo da je motorima s unutarnjim izgaranjem odzvonilo. Ekološki neprihvatljivi diesel motori i tek malo bolji benzinci polako, ali sigurno u medijima dobivaju odlike zastarjele i neprihvatljive tehnologije, koju će zamijeniti struja , a automobili pogonjeni baterijama biti će čisti i tihi. Zapravo, sve ih je više na cestama razvijenih zemalja, a mi ćemo gurati dok se može.

I dok tek ostaje vidjeti koliko će uspješno proći najavljena tranzicija i koliko će uopće povećati ekološki učinak, s obzirom da se i takozvana čista struja dobiva većinom  iz prljavih izvora, vrijedi se prisjetiti koliko su u svoje vrijeme motori s unutarnjim izgaranjem zapravo bili revolucionarni i koliku su dobrobit donijeli čovječanstvu. Pa čak i po pitanju čistoće i ekologije, ma koliko je u to danas teško povjerovati.

Kotač povijesti pogonjen gorivom

Naime, kada su se počeli pojavljivati  u masovnijoj uporabi, motori s unutarnjim izgaranjem (u daljem tekstu skraćeno SUI motori) su  prijevoz putnika i roba podigli na puno viši nivo  i definirali „kočije bez konja“, što je tada bilo ravno čudu. Možemo samo pretpostaviti o kolikom čudu se radilo, ali nema razloga sumnjati da je fascinacija automobilom bila jednaka tome da danas imamo automobil koji može letjeti.

Dakle, vidjeti kočiju bez konja krajem 19. stoljeća  bilo je ispočetka nešto  sasvim nelogično i strano u vidnom polju, pa nije čudo da su se mnogi ljudi ispočetka plašili automobila. No, napretku se nije moglo stati na put i automobili pokretani benzinskim i dizel motorima su potisnuli konje i kočije s ulica.

U čitavoj priči o SUI motorima lako se zaboravi ekološki aspekt uvođenja motora na benzin ili naftu u tadašnje društvo – naime, onog trenutka kada su automobili zavladali ulicama ne samo da su s ulica nestali konji, nego i konjski izmet. Zamislite ulice u vrijeme kada nije bilo automobila, da bi bilo što teže od 100 kilograma prenijeli iz točke A u točku B morali ste imati zaprežna kola koja su vukli konji ili goveda. Kako je govedo uglavnom bilo seoska životinja, tako su konji, koji su bili lakši i brži, uz jednaku nosivost i snagu, vladali ulicama gradova. I dok su na glavnim ulicama još i postojale neke norme o uklanjanju životinjskog izmeta, zamislite kako je bilo u sporednim ulicama gdje su se zakoni slabije provodili?

Ugaziti u govno bilo je normalno

Da, ulice velikih gradova doslovno su bile zatrpane konjskom balegom koja se brže nakupljala nego što je se moglo očistiti, tako da su u velegradovima krajem devetnaestog stoljeća postojali strogi zakoni o obvezama jahača i vlasnika konja po pitanju izmeta, ali su zakoni prolazili samo na glavnim ulicama, već kako bi išli prema periferiji stanje bi se katastrofalno pogoršavalo, a da ne govorimo o  manjim varošicama, gdje je bilo i manje pozornika koji bi trčali za nesavjesnim jahačem koji nije očistio izmet svoga konja.  Onoga trenutka kada su se pojavili električni tramvaji, a nakon toga i „kočije bez konja“, odnosno automobili, konjski izmet je nestao s ulica.

Općenito se smatra da je uvođenje motora sa unutarnjim izgaranjem , uz uvođenje modernih zatvorenih kanalizacijskih sustava u ljudske nastambe, dakle WC šolja (ili čučavaca) sa cijevima u kojima kola tekuća voda, ključni moment u pobjedi civilizacije nad epidemijama, te ključni moment u strelovitom povećanju očekivane životne dobi, koja je tokom dvadesetog stoljeća pomjerena čak za 30 godina u odnosu na stoljeće ranije!

Nekada je dim iz auspuha malo kome smetao

SUI motori su omogućili slobodu kretanja nepojmljivu u doba konja , čovjek je zahvaljujući automobilima pokretanima benzinskim ili dizel motorima počeo prevaljivati udaljenosti o kojima je ranije samo sanjao, prevoziti više osoba i stvari nego ranije, brzinom koja je do tada bila nezamisliva. Skupa s parnim strojem, SUI motor pokrenuo je čovječanstvo, ali, nažalost, nakon što su se milijuni i milijuni vozila nagomilali i izmijenili na cestama diljem svijeta, postalo je jasno da tolika brojka rađa i negativan ekološki efekt.

No, ipak, zamislimo li ulice prošarane konjskim izmetom, jasno je da ni ono što danas smatramo prljavom tehnologijom i nije toliko prljavo. Smrad izmeta ili smrad auspuha, što vam je draže? Zapravo, stvar je pesrpektive, zar ne, ali je činjenica da je SUI motor nekada bio veliki spas za gradove. Danas, nakon stoljeća naglog razvoja i gomilanja automobiila sa auspuhom u gradovima, automobil kakvog poznajemo doživljava polako sudbinu konja. Izgnani su iz najvećih centara, a njihove motore žele zamijeniti strujom. I to čim prije.