Najgori auto na svijetu? NE!

Obilježavajući  30. obljetnicu od početka izvoza Yuga u SAD, moćni britanski BBC pozabavio se fenomenom ovog malog jugoslavenskog auta u članku naslovljenim sa The world's last truly awful car?

Mediji u našoj regiji, naviknuti na copy/paste novinarstvo preveli su brže-bolje isti, ali zaboravljajući staviti upitnik na kraj naslova, pa smo se još jednom pokazali kao uvoznici tuđe pameti, s još malo dodane vlastite ignorancije.

Bio kako bilo, tekst BBC-a je prilično korektan, samo je u većini slučajeva zadnjih par dana preveden pogrešno, nepotpuno ili zlonamjerno. On u originalu opisuje mnoge aspekte koji su doveli do realizacije jedne relativno sulude ideje o izvozu malenog socijalističkog automobila na veliko kapitalističko tržište SAD-a, a najzanimljivije je, što se ovdje u nas potpuno zaboravlja-  sama ideja nije uopće bila jugoslavenska.

U  čitav posao oko Yugo Amerike bili su uključeni  ljudi kao što su Malcolm Bricklin, iskusni pohlepni mačak automobilske prodaje u SAD-u, ali i političari poput  Lawrence Eaglebergera i Henry Kissingera,koji su pomogli u projektu. Krajnji cilj naravno bila je osobna zarada na malenom i jeftinom automobilu iz tadašnje Jugoslavije. I? Jesu li zaradili? Što mislite jesu li? Henry Kissinger da ne zaradi? Ma, dajte...

The Loneliness Of The Short Distance Runner

Velika je žalost da se na teritoriju nekadašnje zemlje koja je proizvodila Jugo bez ikakvog razmišljanja prihvatila prilično banalna priča o tome da je Yugo najgori auto na svijetu svih vremena.  Uostalom, kakvu god definiciju za najgori auto postavite, Yugo to nije nikada bio, on je samo bio maleni auto bačen u ralje najvećeg automobilskog tržišta na svijetu, a to vam je kao da vas koji sad ovo čitate bace u utrku na Olimpijadi, na, recimo,  1500 metara.  Vi biste naravno u toj utrci bili zadnji na cilju, svi bi vas vjerovatno prestigli za barem jedan krug, ako vas pritom ne bi prekinulo srce. Pritom bi bilo potpuno nebitno to što ste vi vjerojatno bolji vozač od većine trkača ili što bolje pravite palačinke ili čak što vjerovatno od svih njih možete više popiti!

E, otprilike to je Yugo bio u SAD-u. Trkač u pogrešnoj disciplini, lik od 1,55 u utakmici NBA lige. I sva njegova nevolja polazi od toga.

BBC napominje da je Yugo u trenutku kada je stigao na američko tržište bio najsporiji auto od svih, ali to je zadnje na što su ikada u Kragujevcu obratili pažnju. Jer, Yugo nije bio sportski auto,on je bio jednostavno najjeftiniji mogući automobil koji još uvijek ima sve atribute automobila. Gradski auto koji ćeza prvu ruku poslužiti Jugoslavenima dok ne steknu novac za veći auto,auto za mlade obitelji s jednim djetetom, auto za dobaciti jednom godišnja do Jadrana. A to Amerikancima nije bilo bitno. Oni su htjeli mali auto, niske cijene, koji se kad im se prohtije ponaša kao veliki i brzi auto, a njegovi trgovci su htjeli na razlici tvorničke i prodajne cijene okrenuti pare. U cijeloj toj priči Yugo je najmanje kriv. Amerikanci su htjeli laku lovu, što više govori o njima nego o samom Yugu.

Yugo je zapravo bio uspjeh!

Je li Yugo bio najgori auto svih vremena? Nije! Tko se iole kuži u automobilsku povijest zna da su čak i najveći brandovi pravili ogromne greške. A sami Amerikanci su imali dvadesetak automobila koji su bili tri puta skuplji od Yuga, a danas se pamte kao promašaji. Neki su bili i opasni u vožnji. Recimo, Ford Pinto. Yugo nije imao nikakvu spomena vrijednu konstrukcijsku pogrešku, samo je bio trkač u utrci koja nije njegova. Zapravo, utrka je, usprkos svemu što se zadnjih godina pisalo i dobivena! BBC napominje podatak,koji je potpuno istinit, da je Yugo u samo tri godine prodan na američkom tržištu u 163.000 primjeraka, više od bilo kojeg drugog europskog automobila u tom razdoblju! To, meni se čini, baš i nije neuspjeh, zar ne? Prodaja Yuga je išla kao podmazana i nisu istinite priče da se darivao uz Cadillac ili slično, to su lovačke priče. Amerikanci su nekoliko godina ludovali za Yugom, pohlepno su grizli na cijenu od 3990 dolara, bio je to fenomen prve klase! O  Yugu se pisalo jako pozitivno, BBC napominje da je 1987., u trećoj godini prodaje u SAD-u, Yugo i dalje bio omiljen, a vlasnici zadovoljni. Njih čak 42 posto kazali su da bi opet kupili Yuga, a čak 78 posto kupaca opisalo je Yugo kao dobar auto, njih 25 posto zaokružilo je "excellent!".

Pit, i to je Amerika!

No,  ona druga Amerika teško se mirila s činjenicom da tamo neki mali auto krade show. Pritužbe na komfor, brzinu i nedostatak klime u autu bile su logične od nekoga tko je navikao na veće i luksuznije američke automobile, no navodno jedan od pravih razloga početka kraja Yuga je namještena medijska pompa koja je imala dva kraka –prvi je bio izvještaj Consumer's reporta u kojem su određeni kupci javljali nezadovoljstvo autom i njegovom pouzdanošću (kasnije seispostavilo da su jednostavno zaboravili da jeftinom autu treba mijenjati remenje i ulje), a drugi je u medijima prenapuhana vijest da je vozačica Leslie Ann Pluhar u Yugu jednostavno otpuhana s jednog velikog visećeg mosta u Michiganu i poginula u padu automobila u jezero. Iako se nakon dosta godina u ekspertnoj analizi dokazalo da glavni krivac nije bio vjetar, nego krivnja vozačice koja je autom zapucala u rubnjak, što ju je lansiralo preko ograde mosta, šteta je bila nepovratna –Yugo se počeo percipirati kao nesiguran auto. A američko tržište uskoro će zasuti neki drugi maleni automobili, jer je Yugo otvorio jednu sasvim novi nišu.

Nakon toga uslijedio je rat u bivšoj Jugoslaviji i „posao stoljeća“ kako su u Kragujevcu nazivali izvoz u SAD bio je gotov. Kao šamaranje mrtvog magarca u devedesetim godinama su se pojavile šale na račun Yuga (prednjačio je Jay Leno),  ali bilo je to šprdanje s nekim tko vas ne može tužiti ili vam uzvratiti , jer je Yugo America službeno završila postojanje. Tako su i razne novine u SAD-u sklone raznim top listama svega i svačega slobodnije stavljale Yugo na prvo mjesto najgorih svih vremena.

A je li zbilja bio najgori? Ne, on samo nije bio dovoljno dobar.  Pogotovo za američki način shvaćanja automobila. Tražio je previše pažnje za auto koji je plaćen premalo. Uostalom, Yugo je samo pet godina prije prvog izvoza u SAD prvi puta izašao na domaće tržište kao zamjena za jednostavnog, ali ostarjelog Fiću. Donio je tehniku Fiata 127 i neka rješenja veće Zastave 101,koja je jošuvijek bila moderan auto. To mu je bila primarna uloga, koju je odigrao kako treba. Uloga nasjednika temeljnog automobila na ovim prostorima bila je prilično zahtjevna, ali ju je Yugo uradio kako treba – a ukupno skoro 800.000 proizvedenih Yuga govori u prilog činjenici da je auto bio sve samo ne neuspjeh. A osim SAD-a kupovali su ga i Nijemci, Francuzi, Britanci. Ne masovno,ali više nego neke automobile koji nikada nisu proglašeni „najgorim na svijetu“. Zanimljivo da Britanci ii Francuzi, pa čak niti Nijemci nisu nikada Yugo gurali tamo gdje ga guraju Amerikanci.

Oj, Ugo, moja srećo, moja tugo..

A ni na našim prostorima ga nije mazilo i to što je jedno vrijeme, u  cik rata i tijekom istog, bio personifikacija srpskog hegemonizma u zapadnim krajevima nekadašnje države, te je asocirao na Jugoslaviju. Tko se nije riješio Yuga da ga ne smatraju Jugoslavenom, bar je iz patriotskih razloga skinuo ono Y sa oznake, pa se cestama Hrvatske, Slovenije i dijela BiH vozilo puno njih s oznakom UGO. A neki su, također iz patriotskih razloga, jedva dočekali sredinom devedesetih, da prenesu „ozbiljne američke ankete“ koje su jasno stavljale Yugo na prvo mjesto najgorih automobila svih vremena. Time su valjda zabijali prst u oko srpskom ponosu.

Što više govori o takvima, nego o malom automobilu. Koji nije bio loš, samo nije svaki put bio dovoljno dobar. I to je sva filozofija. Pravljen u socijalizmu, za potrebe specifičnog tržišta, Yugo je bio daleko od idealnog auta, ali je bio i miljama daleko od najgorih auta na svijetu.  Automobil osamdesetih, napravljen po normama sedamdesetih nekima je zapravo bio sasvim solidan i jako jeftin za održavanje.  A to mu je, napominjem, bila prva i osnovna svrha postojanja.