Miris peciva, kave i tiska

I dalje imam nepromijenjeni ritual subotom ujutro, ustanem malo ranije, kupim ukućanima svježe kifle i pletenice i pokupim subotnja izdanja novina. Miris svježeg peciva, a subota je jedini dan kad jedemo bijelo brašno (možda nije zdravo, ali vrijedi grijeha!) i miris svježeg tiska, ako mene pitate, dokaz su božjeg prisustva u subotnje jutro. I moje opetovano, svakosubotnje druženje s pecivom i tiskom, plus svježe spravljena kava, daju taj neki dodatni smisao svemu, život je lijep, sve ima smisla, a doručak uz novine pogotovo. K'o u starim filmovima.

Moje druženje s tiskom traje otkad sam isti listao tražeći još tada rijetke fotografije. U djetinjstvu  dnevne novine bile su po pravilu crno-bijele, bilo je bezobrazno puno teksta u odnosu na fotografije i ilustracije, a ja sam naučio čitati baš kroz novine, želeći očajnički znati što to piše. Miris svježih novina bio je očaravajući, olovni tisak na roto papiru nije bio svaki isti, točno sam mogao zatvorenih očiju razlikovati miris beogradske Politike, zagrebačkog Večernjaka, ili sarajevskog Oslobođenja. Ako su postojali knjiški moljci, ja sam bio kiosk moljac, dok su drugi htjeli biti nogometaši, doktori ili piloti, čini mi se da bih se zadovoljio da čitav život radim u trafici.

Znao sam kojim danom izlazi koja tjedna novina, kada stiže Tempo, kada SN Revija, kada Ćao ili Ćao Tifo, petkom sam znao da je praznik jer tada stižu Autoklub, Politikin Zabavnik i sva ona izdanja dnevnih novina sa TV dodatkom. Rastući uz trafiku, znao sam kad će prodavačica staviti suptilno u izlog novo izdanje Erotike ili Vročeg Kaja, mada je u formativnim godinama i muhe u letu bio dovoljan i pogled na Sexy Humor i najnoviji uradak Roberta Lassalvyja na naslovnici.

Ven, As, Arka, Treće oko, Sirius, Moj mikro, Start, (Naši) Dani, Sam (svoj majstor), Svet kompjutera, Dobra kob, Stripoteka, Zlatna serija, StripArt, Lunov Magnus Strip, Gigant, Rock, Ritam, Arena, Avto Magazin…samo reci i reći ću ti! Znao sam napamet i urednike i top novinare i autore i sad ako trebam podvući crtu i reći je li me više iškolovao udžbenik ili novine, točan odgovor je ovo drugo. Ne samo pogled na svijet, nego i stil pisanja i način sagledavanja stvari, sve to dugujem tisku.

A što se tiče ovog zadnjeg, ne smijem zaboraviti svog djeda, koji je kupovao Oslobođenje ponedjeljkom (zbog pregleda utakmica) i petkom (zbog najave TV programa kroz sedam dana), ali je, osim toga, imao, činilo se, čudan fetiš. Naime, po zgradi je uspio nahvatati susjede i komšije koji su čitali dnevni tisak i onda bi mu oni pročitane novine jednostavno poklanjali. Od jednog bi došle zagrebačke, od drugog sarajevske, a od trećeg beogradske "Večernje". Drugim riječima, Večernji list, Večernje novine i Večernje novosti.

Iz tog perioda, sasvim istinito, potječe onaj vic, ono kada otac pošalje sina na trafiku da kupi Večernje, a prodavačica ga pita – a koje Večernje? Kad mali nije znao, upita ga prodavačica kako ti se zove tata? Mali reče – Jozo! A prodavačica će – e, onda zagrebačke! A iz istog perioda potječe i ta filozofija mog djeda da sagleda sve tri strane, i to na osnovu mjesec dana starih novina. Naime, oni već spomenuti susjedi i komšije donosili su mu svako malo po svežanj pročitanih novina, a on bi onda to slagao po datumima, čitajući po redu, od najstarijih.

Jednom je samo rekao da to radi iz tri razloga, a nijedan nije štednja – da se previše ne stresira, jer friške vijesti ne moraju biti točne, da sporije čita, jer tako bolje ulazi u memoriju -  i da s vremenskim odmakom bolje analizira stvari. Najgore se zaletjeti k'o muha na govno, rekao bi. I mogu vam reći da sam naslijedio taj njegov fetiš. Odnosno, sklonost dubljem razumijevanju na osnovu odstajalih informacija.

Prošlo je otada mnogo, friške vijesti preselile su na Internet, ne znaš im više ni izvor, a ni cilj, hijerarhija vijesti koja nekoć nije dala da influenserica ili modni mačak zauzmu naslovnicu tik pored stradalih u potresu, nepovratno je izgubljena. Kao i vjerodostojnost, analitičnost, nažalost, i pismenost. Uz čast sve rijeđim izuzecima, jao onome tko danas sazrijeva uz "tisak".

A ona subota s početka teksta, dnevne novine s dodacima koji uključuju analize, reportaže i kolumne, i koji se mogu čitati kroz čitav tjedan,  uz sav onaj iznova ponovljeni smisao neopisive lakoće postojanja, uz te bajne mirise peciva i tiska, nanesu i onu staru djedovu mudrost kako vijesti treba primati polako, analitički i s dovoljnim vremenskim odmakom da ne ispadneš k'o muha na govno.

Znam, zvučim kao kakav stari prdonja, ali kad vidim kako se ljudi zalijeću s komentarima i prije li danas pročitaju vijest, kako je internetska revolucija pojela svoju djecu, a to je još i manje zlo, jer opći pad pismenosti i kritičkog razumijevanja je epidemija, subotnja matineja dođe mi k'o sitna, možda i pirova pobjeda, nad općom zarazom.

Dokle? Teško je reći. Bitka je vjerojatno već unaprijed izgubljena. Ali, dok mirišu pecivo, kava i novine, život se i dalje čini prekrasnim.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.