Kako je propao rokenrol

Još jedan od nelegalno izgrađenih objekata u Mostaru spreman je za uklanjanje. Ovaj put nije u pitanju bivši butik, suvenirnica, buregdžinica ili „Sve po 12 kuna“, u pitanju je rock klub TNT. Naravno, danas izgleda pomalo komično da jedan tako jednostavan i nevelik, ni po čemu reprezentativan objekt, nosi ime rock kluba, ali TNT je zbilja to bio.

U kasnim devedesetim godinama prošlog stoljeća, točnije 1998. na obodu parkinga i kako je to tada bilo pravilo – na zelenoj površini u Radićevoj, preko puta tadašnjeg Autoprevoza, donedavno Mercatora, a danas Konzuma, niknula je kućica u koju se u najboljim vremenima znalo stisnuti i pedesetak duša željnih rock glazbe i svega što uz nju ide, a u najboljim danima tu su se do sitnih sati s ostalima stiskali i Rundek, Ban i momci iz Hladnog piva.

Isprva sasvim običan kafić pretvorio se brzo u kultni objekt, o čijoj kultnosti mogu posvjedočiti oni koji su barem jednom ušli u taj poslovično zadimljeni lokal.

Baš nekako simbolično, na rubu parkinga, niknula je birtija koja je postala jedno od utočišta za one koji se nisu baš najbolje snalazili u mramornim i kožom obloženim kafićima, u vremenima tuc-tuc glazbe i spuštenih Golfova dvica, kako je to bilo pravilo tih godina.

Da, baš kao i drugi – i rockeri su tih varljivih postratnih devedesetih pronašli svoju nelegalnu logu u Mostaru. Bilo je tu svih generacija, od studenata do iskusnih mostarskih rock vukova i vremenom je TNT izrastao u nešto više od obične kućice. I za razliku od svih nelegalno izgrađenih objekata, ovome je to bilo u srži da bude na rubu i ilegalan, kao uostalom i rokenrol u gradu Mostaru – nekako punkerski TNT je izbio na zelenoj površini, te godinama prašio punim volumenom zvučnika do sitnih noćnih sati, vjerojatno iritirajući stanare okolnih zgrada, ali i to je nekako smisao punka i rocka - da drže okolinu budnom.

Da je Mostar grad kakav nije, rock klubovi bi bili drugačijeg oblika i punile bi ih stotine ljudi. Pošto nije, čak i TNT je, ovakav kakav jeste, bio bastion rocka. U međuvremenu se malo toga promijenilo, rock je i dalje negdje na rubu, u poluilegali. Danas, kada je red na njegovo uklanjanje, s pravom se pitamo tko TNT nasljeđuje? Klubove, ako ih i imamo, pune nam zvijezde istočnice, vlasnici lokala i klubova igraju na sigurnu kartu, a darovita djeca iz Mostar Rock Schoola u gradu nemaju puno adekvatnih prostora u kojima bi uopće mogli svirati i pokazati se.

Svaka čast izuzecima, ali Mostar ima premalo rocka u sebi. I makar TNT već odavno ne funkcionira – čini mi se da svi rockeri ovoga grada mogu i dalje stati u jednu kućicu ove veličine.