Kad će svita preko Svitave?

Neki dan se prvi put odlučim voziti od Neuma u unutrašnjost onim putem koji uglavnom zovemo „preko Svitave“, ali sam zapravo putem od Neuma zaokrenuo u jednom trenutku na Stolac, što je zapravo „u pet deka“ i nešto malo manje džombasta varijanta nego klasična Svitava. Barem tako me je uvjerio iskusni vozač preko tih dionica, koji me je odlučio prijateljski savjetovati kuda mi je najbolje hvatati se Mostara, s obzirom da sam nedavno riješio problem s pijeskom u bubregu. Još mi reče da je bolje da se hvatam puta „za vidjela“, jer je po danu puno manja avantura.

Sve ove godine sam izbjegavao ići tuda jer sam čuo strašne priče o lošoj cesti širokoj na momente tek malo šire od razdaljine međ' retrovizorima, o teškom zaobilaženju s autima iz drugog pravca, kao i onim svjedočenjima da tek kad ti iz suprotnog pravca dođe kamion – e, onda je horor! Jednom me momak iz brze pošte upozorio da paket neće stići sutra, u utorak, nego da u Neum auto ide samo jednom tjedno i da se tek mogu nadati da će do petka biti tamo. Blijedo sam ga pogledao i rekao sam mu da se ne zeza, jer kakva je to brza pošta koja isporučuje za pet dana, ali sad sam shvatio da nikome, pa ni brzoj pošti nije lako svaki dan pičiti do Neuma ovim nazovimo ga putem.

Chris Rea bi bio ponosan na ovu cestu

Zapravo, prošle godine sam o tome pisao, uvijek je, od kad znam za sebe i svoja putovanja, moja cesta do Neuma vodila preko Metkovića, jer je to bilo logično i najudobnije, to je bio put u srcu mog šireg zavičaja, ali otkad se tamo namjerila granica, a ima tome već i 25 godina, stvari nisu tako jednostavne. Standardno čekanje u Doljanima mi sve ove godine i nije teško padalo, nekako sam uvijek znao kada treba poći iz Mostara da potrefiš na najmanju gužvu i zbilja nisam imao toliki problem s carinicima da bih sada mijenjao svoju standardnu rutu prema Neumu i dalje Dubrovniku ili Orebiću. Uglavnom sam prolazio uz mahanje ili, u najgorem slučaju, brzi pregled dokumenata i „hvala, sretan put“.

No, otkad su uveli ove „sustavne kontrole“ koje Hrvati prema Sloveniji teško podnose, a mi odavde s puno manje galame također trpimo, čekanje u Doljanima oteglo mi se k'o gladna godina. Tako sam neki dan idući u Neum čekao pola sata da sedam automobila ispred mene pređe granicu, da bih na „doviđenja, hvala, sretan put“ i ja sam čekao narednih deset. I logično je bilo da ću se konačno natjerati da u povratku odaberem tu alternativnu varijantu, čisto da vidim kuda ću ovog ljeta, ono kad u Doljanima, ali i na svim ostalim prijelazima, koje su u međuvremenu otkrili apsolutno svi, zagužva doslovno do besvijesti, jer se „sustavne kontrole“ očito ne namjeravaju staviti izvan snage ni kada bude špica i četrdeset u hladu.

Everibade posred džade

Neću vas sada daviti detaljima o vožnji alternativnim pravcem, vjerojatno se dosta vas već tuda zajeba…ovaj, vozilo, mnogi od vas i više puta, ali čitavo vrijeme kroz glavu mi je prolazilo ono kad se u Bosni i Hercegovini digne „i kuka i motika“, pa se jave razni stručnjaci, eksperti i admirali, pa prijete Hrvatskoj da bi izgradnja Pelješkog mosta predstavljala prometnu izolaciju Neuma.

Svi ti branitelji interesa jedinog BeHa grada na moru i države uopće u kontekstu ceste kojom sam vozio više nikada u istoj rečenici ne bi smjeli spomenuti Neum i prometnu izolaciju!

Zbilja, ima li veće sramote od činjenice da se, zanemarimo li kako postoji ova cesta preko Hrvatske, u toliko godina nitko u ovoj Bosni i Hercegovini nije ni ozbiljnije počešao po glavi da spoji taj Neum teritorijem BiH sa ostatkom zemlje nekakvom cestom koja nije na razini klasične seoske džade široke tri metra gdje kao na video igrici izbjegavaš vozila iz drugog pravca, ali i eventualne ovce, krave i motokultivatore, kojih pukom srećom i nema koliko bi moglo biti, jer je, nesrećom u sreći, pasivan kraj u pitanju?

Akcizni junaci nikom ponikoše

Kako je moguće pored toliko eksperata za prometnu problematiku, koji se jave čim se netko sjeti Pelješkog mosta, ni jedan nije vidio prijeku potrebu da se teritorij zemlje od juga ka gore poveže cestom koja ne bi bila pogibeljna za bilo koga tko tuda odluči upoznati domovinu da bi je više volio, kako ono fino rekoše ferijalci u svom sloganu? Mislim, znamo da je u BiH sve moguće, ali da toliko godina jedina veza s Neumom preko teritorija BiH bude onakva cesta, koju hladno upozorenje na tabli svrstava u ceste kojima se vozi na vlastitu odgovornost, to je kriminal! I županija i Federacija i država hladno su Neum ostavile da se jebe, ne mareći za „sustavne kontrole“ na granicama. Da su iole ozbiljni reagirali bi na samu najavu još većih gužvi i prometne izolacije koja prijeti ovog ljeta, kad će se u Neumu opet stvoriti kolona „od granice do granice“, koja će blokirati grad. Da ne spominjem kako je čak i ovaj zakon o akcizama lakše bilo progurati da ga se usmjerilo na gradnju ove ceste, da ga se izreklamiralo kao konačno rješenje za povezivanje Neuma s ostatkom zemlje. Da ne kažem da bi svaka normalna država za pola godine prostrla cestu, jer je ta cesta u ovim okolnostima od vitalnog značaja! No, u nas, osim onih par kilometara prosto proširene ceste i table o vožnji na vlastiti rizik – ništa!

I onda, kad dođe sezonska priča o Pelješkom mostu, koji se, čini mi se, evo gradi skoro jednako dugo kao i magistrala preko Svitave, tko o čemu, naši o „prometnoj izolaciji Neuma“. Zabrinuti što su, valjda, do Neuma preko Svitave spustili četiri trake, a zbog mosta neće imati tko njima pičiti. Nažalost, neće ih zabrinuti što će im većina onih koji krenu u tom pravcu ovog ljeta opaliti sve po spisku. I to mnogo, baš mnogo puta.