Jeko Rosa, svega ti?

Volim Mostar, ali kad malo bolje razmislim, kažem da ga volim samo zato jer je malo glupo reći da ne voliš grad u kojem si se rodio i živiš. Zapravo, kad malo duže razmišljam, u Mostaru ima puno više stvari koje mi se ne sviđaju i s kojima mi se teško identificirati nego što stane u onu legendarnu – Volim Mostar, pa makar 'vaki. Nisu to samo već legendarne naslage smeća, tragovi peksinluka, što mentalnog, što fizičkog, nisu to samo godine bačene u čekanje da grad postane funkcionalan, sa dvoranom, stadionima, kazalištima, alejama, pješačkim  i biciklističkim stazama, parkovima i pošumljenim obroncima brda koja ga grle.

Mostar mi, kažem, kad ga dublje analiziram nanosi neku čudnu bol. Imam kronični pain in the ass od mostarluka, krkanluka, hinjaluka, tako stvarnih i opipljivih karakteristika lokalnog čovjeka, koje ne daju naprijed. I dobijem osip od svih silnih epiteta kojekojima se kitimo, kojima sebi dajemo za pravo da smo tako drukčiji, tako jedinstveni i bolji od drugih, a zapravo nismo. Mi smo grad koji je kandidat za europsku prijestolnicu kulture u kojem najviše murala crtaju navijačke grupe, sada već i institucionalno, svaka na svojoj strani grada, a sve ostale kulturne institucije i manifestacije malo koga bi učinile tužnim, evo, da se sutra zatvore.

Na što vama miriše Mostar kad nema lipa i behara?

No, nije ni to sve. Mostar je grad bez okusa i mirisa. Da nam nema stare ćuprije i starog grada, teško da bi nekome bili zanimljivi. Furamo se da smo turističko mjesto, ali sve što nudimo je most i okolina koju davno nekoć sagradiše Turci, što je taman dovoljno da turisti iz Međugorja, Dubrovnika ili odakle god, obiđu u jednom popodnevu. To je, turističkim jezikom rečeno, par sati, dovoljno za jedan sok i sendvič koji su spremljeni za tu priliku u torbi. Znači, drugim riječima, Mostar je turističko slijepo crijevo i bit će sve do onog trenutka kada grad postane zanimljiv u kompletu. A kako će to postati? Pa, dajmo mu neki okus i miris, jer Mostar je, počevši od bljutavo politički korektnog grba grada, pa sve do glavne ceste u gradu (Da, to je još Bulevar) grad nikakvog identiteta. Ne čudi stoga da je i dan danas Bruce Lee u parku jedina atrakcija dalja od Starog mosta!

Fakat, i dan danas mi ljudi dolaze sa strane s velikom željom da obiđu spomenik Malom zmaju, uslikaju se s njim i metnu to na Instragram. Jer, između Starog i Brucea nema ništa drugo. A, hajde da budemo pošteni, Brucea mnogi nisu željeli, moguće da ga ne žele niti danas, a i Stari most je, opet da budemo bolno iskreni, simbol kojeg neće svaki stanovnik ovog naopakog grada staviti na majicu, bliže srcu. Ali, ako nam je budućnost u turizmu, hajdemo se bar pretvarati, pa nam možda onda uđe u naviku.

Ne razumijem, zato kažem – neću!

Neki dan se pojavila inicijativa za postavljanje spomenika Rosi Parks kod Stare Gimnazije. Klasično, reakcije su odmah bile na nož, pojavili su se likovi koji ne samo da veze nemaju tko je Rosa, nego se autoritativno pitaju što ta baba ima tražiti tu među nama? Moj odgovor je sadržan u gore napisanom – sve što nas može učiniti ugodnijim, ljepšim, pitomijim i civiliziranijim mjestom, gradom u kojem će turisti, pa vidjevši i Rosu kako mirno sjedi na klupi, osjetiti da vrijedi ostati barem dan duže, to ima moju apsolutnu podršku. Rosa je simbol borbe za ljudska prava i ravnopravnost, a to što mnogima ovdje taj podatakništa ne znači, drugi je problem. Već smo navikli da neznanje i ograničenost samo glasnije galame, ali na to se ne bi trebalo obazirati.

Rekoh, haj'mo se bar pretvarati, vizavi turista i onih koji zbilja trebaju, mimo naših tlapno vlastitoj važnosti i veličini, ocijeniti je li grad zbilja kulturan i atraktivan za posjetu. Haj'mo se pretvarati, pa nam možda jednog dana uđe u naviku. Alternativa je ionako ništa s ničim, kao i do sada. Ljudi koji na sve kažu neću, ali općenito nemaju pojma što bi ponudili kao alternativu već su mi navrh glave. I već predugo se pitaju.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.