Dok je vruće usred ljeta, nema zime!

Praviti se Englez. Ne znam uopće kad sam prvi put čuo taj izraz, ali siguran sam kako me prati od najranijih godina. Kad bih napravio kakvu nepodopštinu, kad bih zatim rekao kako nisam kriv ja, kad bih promašio zicer na terenu kod garaža i za to krivio onoga koji mi je dao loptu k'o na „tacni“, kad bih se pravio lud pored zdrave pameti ili skrivao kako su moji prsti u svemu tome, sve to je spadalo pod pravljenje Englezom.

Vazda mi je golemo bilo to s Englezima. Koliko znam, iako mi znamo štošta prilijepiti svakome, od Talijana do Rusa, samo su još Turci uspjeli ući u općeprihvaćene i širokorasprostranjene i svima razumljive izraze (Puši k'o Turčin, naravno), a svi drugi narodi, čak i u našim životima vazda prisutni Nijemci (kolokvijalno Švabe) nisu fasovali svoje mjesto u vječnosti  narodnih izreka. Ispravite me ako griješim.

Hau dujudu

Uglavnom, čuo sam mnogo puta kako su Englezi tradicionalno svjetski prvaci u elegantnom izbjegavanju teških tema, pogotovo ako su na neki način involvirani u njih. Čak i u uobičajenom ophođenju, kazivali su mi, Englez neće načimati ništa što bi moglo učiniti neugodnost. U komunikaciji sa drugim ljudima radije će pričati o vremenu, s ciljem da se odmah slože sa sugovornikom, nego li pričati o nečemu što bi moglo stvari otjerati u ćorsokak.

To sa Englezima i vremenom, to su mi znali pričati i oni koji u životu nisu sreli Engleza, jer Engleza baš i nije bilo puno u ovim našim krajevima, pa je vjerojatno otud i došao onaj izraz praviti se Englez. Ti bi o situaciji, krizi, maloj plaći, neizvjesnim vremenima, a Englez bi o vremenu.

E, malo sutra! Za Engleze više i nisam siguran, s obzirom koliko senzacionalističkih magazina imaju, danas nešto čisto sumnjam da je ta fama o njima istinita. Ali, za nas sam siguran kako smo postali poprilični Englezi. Barem kad govorimo o vremenu.

Ćelopek, zdrav k'o dvopek

To što nova vlast nije profunkcionirala, to što ne ide usvajanje reformskih zakona, to što federalne vlasti ni da čuju o svojoj žrtvi da se radnicima mogu povećati plaće, to što Dodik ruši državu, to što opet pucamo po šavovima, to što nema županijske vlade, to što sve što je stajalo i dalje stoji, a što je išlo, to već koči, to je sve nebitno. Bitno je samo što je vruće usred ljeta!

S kim god staneš, ništa vlasti, ništa država, ništa šupak Europe, samo vrućina. Svi smo postali meteorolozi, čim zinemo, mi o vremenu. I pritom nemamo problema s tim da ono što govorimo nije uopće nešto nenormalno, bez problema se složimo oko toga kako je neobično vruće za ovo doba godine, kako je ugrijalo preko svake mjere, kako je vani pakao. Klimamo glavom jedni drugima u prolazu, ono staro upitno „đe si, šta ima“ ili „kako kod tebe“, potpuno je zamijenilo ono „je li vruće“ ili „može li se“.

A svi znamo da je vruće i da se može. Odnosno i ako se ne može, onda se mora, kao što se moralo i svako drugo ljeto u ovom gradu. Upali smo u neku shemu ponašanja kao da je 37 u hladu tek odnedavno, kao da je 43 nešto što nije bilo nikad. I odlično se snalazimo u tome, uspjeli smo problem koji niti je nov, a niti je neuobičajen, podignuti na nivo najvažnijeg životnog pitanja.

Barem kad je u pitanju svakodnevna komunikacija s ljudima. A ja tu ne vidim ništa drugo nego pravljenje Englezom. Samo, na onaj naš, lokalni način. Sve s otpuhivanjem i kuknjavom. Jedna od definicija pravljenja Englezom je praviti se lud pored vlastite pameti. I to nam, također, super ide.  

Poncije Pirat

Što mi je zapravo i logično i tipično za nas. Uvijek su nam bili draži problemi koji dolaze odnekud odozgo, nedokučivi i Greti usprkos, prilično nerješivi. Problemi koji dolaze bez da su nas previše pitali, problemi na koje utjecati ne možemo i problemi koji su, mogu nam stotinu puta nabijati na nos da smo svi mi pojedinačno za to krivi, ipak iz naše pesrpektive nekakvo božje davanje.

Za razliku od ovozemaljskih, društvenih, socijalnih ili političkih problema, koji nas se zapravo čak i više tiču, ali na koje itekako možemo utjecati, ali nam se, očito ne da (pogotovo na ovu vrućinu) ili jednostavno ne umijemo vladati svojom najbližom okolinom, niti pokazujemo odgovornost za promjene. Zato nam nema problema trenutno većeg od vrelog ljeta. Što je, hajde da se ne lažemo, problem kao i vruća kava, toplo mlijeko, hladno pivo, slatka kocka šećera ili slana kokica.

Drugim riječima, može ova vlast što hoće i dokle hoće, može se država sto puta raspasti, bogati još više bogatiti, siromašni još više siromašiti, može se ista cesta iznova graditi i po pet puta, a da još nije izgrađen niti metar, može se nastaviti agonija školstva, sudstva, zdravstva....sve dok je vruće usred ljeta, nema zime!

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.