Povratak Nepopisanih

U normalnim državama Popis stanovništva svakih je deset godina. U neka davna vremena netko mudar i pametan odlučio je kako je jedno desetljeće taman po mjeri da se može usporediti stanje u zemlji danas i ono otprije. I kako se tako najlakše može vidjeti kuda ide njegov brod.

Kuda plovi ovaj naš brod to nitko nema pojma. Jedan kormilari desno, drugi vrti lijevo, treći drži podignutu "ručnu" i zapravo se ne može govoriti o bilo kakvoj plovidbi. Prije se radi o truljenju broda nasukanog u nekoj lijevoj uvali. Uvali borova, ako već hoćete.

Doček pobjednika ispred Vječne vatre

Popis u Bosni i Hercegovini? Niti najmanjeg traga! Ako ste dovoljno stari da pamtite, onaj zadnji i ujedno prvi poslijeratni Popis čekao se par godina unaprijed, tiskali se leci, promotivni materijali bili su svuda oko nas, davala se važna priopćenja i provodilo kontrolno popisivanje. Naravno, zlobnici će reći kako se godinama unaprijed po uredima vodećih stranaka i bliskih im organizacija razrađivala taktika kojoj je cilj bio da se Popis stanovništva nikako ne dogodi kako ne treba.

Pamtite, je li tako, kako se sve osim konačnog broja ljudi i njihove nacionalne i vjerske orijentacije  pritom bacilo u drugi plan i pretvorilo u utrku sličnu onoj prilikom osvajanja Divljeg zapada. Stalo se na crtu, rzali su konji, čekao se znak i utrka je mogla početi! Koga je u toj utrci zanimalo bilo što drugo osim toga da nas bude najviše, da nas bude taman ili da nas bude točno gdje mislimo da trebamo biti? Nikoga!

Popiši propalo!

Lagalo se, lažno predstavljalo, na jednu adresu mećalo i što živi tu i što ne živi tu i što nije nikada živjelo. U kućercima od jedva sto kvadrata disalo je i njih dvadeset, kao da je 1813., a ne 2013.! Pa se rotiralo, prebacivalo, navlačilo i uvlačilo. Na kraju i bješe kao što rekoh – jednih najviše, drugih taman koliko treba, trećih taman tamo gdje treba! Sumnjali su mnogi kako je sve opasno frizirano, kako podaci ne odgovaraju stvarnosti, ali svejedno rezultati su uvaženi kao službeni – i otad ovdje igramo katenačo!

Jedni su se nafurali da su najmnogobrojniji i kako je zbog toga Dayton nebitan, a nacionalnost i vjeroispovijest nevažna, sve dok smo većinom naši. Drugi su se taman toliko nabrojali da je Dayton mogao komotno ostati nedirnut, jer se skupio dovoljan kvorum da pobjeda prvih nije bitna utoliko jer svaki rezultat, bilo kakva pobjeda, tek nosi samo tri boda. Treći su pokazali da ih je upravo toliko da su svoji na svome, pa da se i oni prvi i drugi mogu nasaditi na glavu, ali ne mogu otključati katanac.

Prde i Tihi

Nakon Popisa 2013. zapravo smo se ovdje popišali na popisivanje kao instrument, kao što smo se popišali na, manje ili više, svaku drugu normalnost ovdje, prilagodili ga našem shvaćanju stvari i mirno otišli spavati narednih deset godina manipulirajući već izmanipuliranim podacima.

Oni koji su imali slab san mogli su umjesto ovaca brojati automobile i ljude na izlasku iz zemlje, što je stvarnija i trajnija kategorija od bilo kakvog Popisa. No, kategorija koja je bez Popisa potpuno neslužbena i sklona procjenama i pretpostavkama, a oboje je, što bi se reklo, majka svih zajeba.

Uostalom, reći ćete i nećete pogriješiti? Kome uopće treba Popis stanovništva 2023.? Ili 2024.? Samo će se baciti pare na nešto što ćemo ionako frizirati i slagati, bez obzira na utreniranost popisivača i njihove olovke, rezultati će opet nekako ispasti onako kako treba. Bit će nas ako treba najviše, ako treba sasvim dovoljno, ako treba taman koliko nam pripada. I to je to.

Epilože, stari druže!

Usput, bez Popisa i birački spiskovi nemaju smisla. Ali koga za to, realno, briga? Zapravo, ako pogledamo s prave strane, jedine ovdje realne, itekako imaju smisla – spiskovi su tako zgodno prostoprošireni da bi jednih bilo opet najviše, drugih taman koliko treba, a trećih koliko im u ovoj zemlji već pripada. Suživot nerealnih ambicija i realnih mogućnosti.

I, umalo ne rekoh, mirna Bosna!

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.