Stečeni imunitet stada

U jednom od najboljih filmova devedesetih, „The Usual Suspects“, kod nas prevedenom kao „Privedite osumnjičene“, postoji jedna scena u kojoj je na vrhunski način iskorišten citat Charlesa Baudelairea.

Citat glasi u engleskom originalu „The Greatest Trick The Devil Ever Pulled Was Convincing The World He Didn't Exist“, a u našem prijevodu, otprilike – Najveći trik koji je Vrag ikad izveo je taj što nas je uvjerio da ne postoji!

Ne želeći uopće ulaziti dublje u pitanje samog Vraga, ovdje ću ga odmah zamijeniti s gospođom koronom, koju smo počeli doživljavati upravo kao i dotičnog gospodina u svakodnevnom životu – kao da ne postoji!

Zanimljivo je to, brojke su ovih dana strašnije nego ikad, na kraju krajeva, oba entitetska premijera su pozitivna, jedan čak prebačen u bolnicu zbog naglog skoka temperature na 40 stupnjeva, što bi početkom travnja bilo dovoljno za opću paniku – ali, usprkos tome, onako „odokativno“ gledajući, stanje među narodom je opušteno!

Na koji način je došlo do našeg masovnog odricanja od korone, možda se može objasniti prateći moje kolumne na ovom portalu unazad tri mjeseca, ali je očito kako, svim brojkama usprkos, vražji virus ne kotira baš kao strašna alatka u vražjim rukama kojima ovaj vitla iznad naših glava. Zapravo, na neku čudnu foru, ponašamo se kao da smo uvjereni da ne postoji.

Je li u pitanju trik, jedan od najvećih ikada? Baš po citatu velikog Baudelairea? Ili je u pitanju sasvim prirodna ljudska reakcija koja najviše sliči onoj legendarnoj sceni iz Looney Tunesa, kada Wille E. Coyote (Mirko S. Kojotovski) u onoj svojoj kućici koju je Roadrunner (Ptica trkaćica) traktorom navukla na prugu, pred nadolazećim vlakom jednostavno spusti roletnu? Drugim riječima, je li u pitanju svjesno zatvaranje očiju?

Ili je, ipak, u pitanju razvijanje prirodnog imuniteta na jednu veoma agresivnu, bombardirajuću kampanju, prepunu steroidima nabijenih vijesti, koje su se uskoro počele sudarati same sa sobom, a uskoro često i sa zdravim razumom?

Matematika i statistika najednom su postali saveznik čak i onih koji ih baš nisu obožavali u školi, nije dugo trebalo da većina ovdje genijalno shvati kako je nekoliko tisuća, pa čak i desetak tisuća, a pogotovo par stotina, ništa u odnosu na milijun! Uzalud će mediji mahati prefiksima strašno, opasno, kritično i zabrinjavajuće - ona dva kritična tjedna davno su prošla!

Ionako su nam kazali kako od sad plešemo s virusom. Poput Šveđana. I mi, eto, plešemo. Doduše, mi volimo to raditi u kolu, stisnuti jedni uz druge, čak i kad sjedimo za stolom tiskamo se e više i više što je više alkohola u nama. Švedi plešu uglavnom solo, vole se solo ucugati, a čak i ako to rade u društvu – onesvijeste se na sigurnoj distanci.

Nego, na stranu Šveđani. Eto ih tamo, problem je što smo mi, eto, opet crne ovce Europe. I jest malo nadrealno izgledalo da Mi, vječiti zadnji, onako dobro stojimo u prvim mjesecima korone. Standardno, u međuvremenu smo umalo i pobijedili pandemiju, ali malo nas je zajeb'o sudija, malo mentalitet, malo glupi penal, tri autogola i sumnjivo zaleđe…

Crne ovce Europe! A ovce su, kad su na okupu, samo da napomenem, stado, a ne krdo. Kako onda steći imunitet krda, ako smo stado? Za imunitet nitko ne zna, ali je mentalitet stada očito odgovorio širokopojasnim ignoriranjem na način da čak i ako ne negira da tuda negdje postoji vuk koji voli priklati pokoje grlo, smatra kako nas ima mnogo i jako je velika šansa da neće baš mene!

I tako, tri stada koja se ni oko čega ne slažu, ali su, tako ispada -  Baudelaireovi vjerni sljedbenici.

Nekim čudom, u zemlji u kojoj malo tko zna i tko je taj lik uopće.

Vražja posla, nema drugog objašnjenja.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.