Postoje godine koje ostanu duboko urezane u kolektivno sjećanje, a 1978. je za Čapljinu upravo to - vrijeme jednostavnijeg života, sporijeg ritma i topline koja je obilježila svaki kutak ovoga kraja.
To su bili dani kada je Hidroelektrana Čapljina već ponosno stajala kao jedan od najvećih energetskih projekata u regiji, simbol napretka i optimizma. Poljoprivreda je tada bila kraljica Čapljine - PIK Čapljina živio je punim plućima, a hercegovačka zemlja pretvarala je trud brojnih obitelji u bogatstvo koje je hranilo cijelu okolicu.
Kroz grad su vlakovi tutnjali svakoga dana, noseći robu, putnike i priče. Željeznica je bila žila kucavica koja je povezivala Jadran, Hercegovinu i put prema srednjoj Europi - baš kao što to i danas čini magistralni cestovni i željeznički pravac koji prolazi kroz grad.
Sport, kino projekcije, plesnjaci i nogometne utakmice davali su Čapljini poseban ritam. Svaki događaj bio je susret, druženje, radost - vrijeme kada je zajedništvo bilo način života. Ljudi su živjeli skromnije, ali nekako punije srcem.
Čapljina je smještena uz samu Neretvu i njezine pritoke - Bregavu, Trebižat i Krupu - rijeke koje su kroz povijest hranile stanovnike, povezivale sela i stvarale prepoznatljivu sliku grada na vodi. Grad okružen Ljubuškim, Čitlukom, Mostarom, Stocem, Neumom i Metkovićem uvijek je bio važno križište putova, ljudi i ideja.
